Evo sad da napišem pjesmu nad pjesmama da se svako od vas u njoj nađe da se sakrije da se istina o njemu otkrije bio bih isto vrijedan bezvrijedne sućuti što me kvasi analnog otvora punog želja da budem jednom prvi da budem onaj koga se želi da kralj oprosti pečat isklesanu ikonu pred kojom klečim nerazumljivu molitvu starice to odmotano klupko stradanja zaživjet će jednom i ljubav povezat će se ruke djece podvezat će se majke plodno me kiša rosi I da sad napišem pjesmu nad pjesmama rak pod krunom kao pod lupom diše nam dane kao svoje žive nam živote otima bol nije samo tvoja i moja kolijevkama podupiremo zidove osvajamo prostore tišine slušamo samo eho uma možeš li u planini biti planina možeš li u šumi biti šuma možeš li u riječi biti čovjek sakriven iza istine ogrnut plaštom starenja biti samo jednom svoj i bez stiha naći utjehu u naslovu znati kraj da si samo otvoriš oči jutrom i znaš danas počinjem bez nadanja danas znam da sam potreba da se dajem isto kao on nesebična crta bez bola da se lako progutam da se lako pročitam da se lako svarim da me se sjete kao i tebe trijezni a ne pijani veseli a ne tužni ljubljeni a ne ostavljeni ikona nije znak put nije iz mraka pseto nije u lancima ruka koja hrani pogled koji obećava evo sad da napišem pjesmu nad pjesmama ostali bi opet isti i vi i ja u istini lažni u obećanju neispunjeni u osmijehu iskrivljeni sakriveni iza riječi baš kao i jaPost je objavljen 11.05.2017. u 06:44 sati.
