Već duže vrijeme kada su ovakvi blagdani postajem sličan vreći makedonskog graha koja čeka bolja vremena u nekom kamionu na granici. Čim vidim naznake božićne histerije, zamračim. To mi je signal za bijeg u krevet, daleko od kolektivizma koji prolazi i najsitnije pore naših neprilagodljivih tjelesa. Koji je uopće smisao u tome svemu? Gledam oko sebe te ljude i svi su tako ljigavo instant sretni i složni, puni ljubavi čak! To je tak važno za mir u svijetu dan dva u godini se ljubiti, grliti i skupo darivati i osobe koje ne podnosiš uz nizbježan preokret očima kada ta osoba ne vidi... A koga briga što se ostalih 360 i kusur dana mnogi ne mogu ni vidjeti, a kamoli dvije zrele prozboriti. Ali, sada SVI moraju biti sretni složni. Kolektivna blagdanska trakavica kvazi pozitive. Čemu to? To bi sve imalo smisla kada bi takvo stanje potrajalo na duge staze, a ne kada bi se to sve radilo samo zato što se tako MORA jer je to u duhu Božića. Blago si nama!
I onda kada se opireš tom kolektivizmu, u djeliću sekunde si označen kao antikrist, mrzovoljnik, ljenčina, blagdanolomac i što li već ne... Od svog kiča oko mene povučem se u svoju jazbinu, okružim tonama kolača i sličnih kalorijskih bombi i nema me dok sve to ne prođe. Bolje da me nema nego da se izrigam po pojedincima od te loše glumljene amaterske komedije u bezbroj činova.
Meni je ovo vrijeme najbolje za pisanje. Kao stvoreno.
Pozdrav svima kojima ne idem na živac :)
Post je objavljen 28.12.2008. u 21:08 sati.