Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/noxten

Marketing

Kako li sam saznao...

Eto malo opsirniji uvod u opcenito moj pojam te kako li sam shvatio neke odredjene stvari u svom zivotu.

Inace sve je zapravo startalo cini mi se sa 6 godina. Prije toga se izuzetno zapravo malo sjecam. Mislim da je tad rat poceo kao takav no ono sto mi je tad bilo cudno je to sto kad su se oglasile sirene kao takve ja nisam kao ostala djeca rekao "Idemo ratatatata" vec sam se zatvorio i mislio zasto rat i di sve to skupa ide.

Vjerujem da je to uvod bio u opcenito pojam da sam poceo shvacat da nesto samnom nije u redu no na kraju se ispostavilo da je samnom i vise nego li sve uredu :)

Kao malen, bio sam stvarno zlocest i radio sam despete svima okolo iz razloga sto nitko od njih mene nije smatrao ozbiljno i stalno su mi govorili sta da radim tipa kad cu ici lec spavat, kad cu se budit, kad cu ici jest, do kad smijem biti vani te je to rezultiralo time da sam ja stalno radio kontra toga sto su oni radili.

Posto sam odgojen od familije koja je "stroga" dosta puta sam dobivao "po guzici" no ja bi se nakon toga pa cak i u isto to vrijeme doslovce smijao svome ocu i gledao ga onako despetno u oci sa porukom "samo ti daj... Briga ti mene za to". Normalno, to je od mene stvorilo uzasno frustriranu osobu u stanju nastetit bilo kome bez ikakve milosti tako da sam bio jedno duze vrijeme svoga zivota ili uzasno miran ili uzasno nasilan ali ne u smislu tucnjave vec psihickog maltretiranja sebe pa i ostalih. Tipa skim god da bi usao u sukob, taj bi spalio mentalno na zivce samnom no to sam ja namjerno radio.

Citavo zapravo vrijeme ja gledam na svijet drugacijim ocima. Koji puta doslovce imam osjecaj ko da vidim ljude, vidim sve sto trebam vidjet ali ko da sam u nekoj drugoj dimenziji. Dimenziji iznad ovog svijeta ali sam tu. Tesko je to zapravo rijecima opisat.

Inace dolazim iz strogo krscanske familije koja je mene od malena prisilno tjerala da idem u crkvu da se je ona meni zgadila na pocetku do te mjere da bi recimo moji doma morali za prvu pricest doslovce rakijom podmicivat svecenika da bi se uopce pricestio. Koja zupa i koji svecenik, stvarno nije bitno ( al daje uvid u neke stvari ) no isao sam u crkvu tako da bi sjedio na zvonu ispred crkve i pricao sa svojom "crkvenom" ekipom dok misa nebi zavrsila. Oke neko vrijeme bio sam ministrant ali to je bilo jako kratko zapravo.

Kasnije je to krenulo da bi dosao u crkvu, stavio potpis da sam dosao, otisao van, zapalio cigaretu, zezao sa opet crkvenom ekipom i pred kraj mise samo bi se vratio i opet potpisao i otisao doma. Doduse moji su kompletno religiozni, kuce su mi pune slika krscanskih bozanstava i ja od svoje mladosti, koliko god oni mene tjerali da imam slike takve u sobi, uvjek sam ih micao ca i govorio im micite mi to od mene.

Do prije recimo godinu i pol dana na to sam recimo gledao da su me jednostavno preforsirali pa da mi se to zgadilo no problem nije bio samo u tome sto je mene dovelo do nekakvih zakljucaka. Problem je bio sto ja od kad prakticki znam za sebe pljujem kako uzimaju lovu a sebi kupuju lijepe autice, govorim kako oni brainstormaju citavu zajednicu i tipa jadne te "babe i dedice" koji rade to stagod da rade. Previse teksta da bi opisao...

U skoli sam bio ili miran, ili bi sto je vecina slucajeva bila markirao i nestajao. U srednjoj su me zvali turista jer doslovce u 1 razredu srednje ja sam 5 puta trebao letit van iz skole zbog neopravdanih sati ( preko 130 2 godine za redom ).

Dan danas imam problem sa time da se doslovce sam sa sobom svadjam i koljem sam sebe ili fantaziram kako cu razvalit recimo nekog no to mi je samo odusak tj. ispusni loncic. Doduse nikad u zivotu se nisam potukao te sam oduvjek to kao takvo smatrao primitivnim ponasanjem jedne nezrele te egocentricne osobe.

Dugo sam svoje roditelje krivio, no na kraju sam shvatio da zapravo nisu oni krivi. Oni su dali sve od sebe kako god da njihova percepcija dopusta kako bi mi dali sve, jako dugo sam sa tatom bio na ratnoj nozi no sad ga izuzetno cijenim te mu pomazem na bilo koji ja mogu nacin njemu pomoc jer stvarno je dobra osoba i zasluzio je da mu dam ma zadnji kap sebe.

Desilo se to da sam bio radio u Viktor Lencu i htjeo sam pocet radit ko web developer u jednoj firmi no meni je tata bio rekao "Ako odes iz Viktor Lenca, mozes ca i od kuce" tako da sam ja pokupio svoje stvari, otisao u podstanarstvo te se nismo uopce culi cca godinu i pol dana. Nakon toga spletom okolnosti smrti moje tete, nas dvojica smo se opet spojili. Ja sam se vratio doma i sad sve funkcionira savrseno. Inace ja na sprovodima ne placem niti najradje nebi ni isao tamo iz razloga jer znam da te osobe koje su bile u ovosvijetnom tijelu su se spojile sa necim vecim, necim ljepsim te da one nisu otisle ca iz razloga sto smo svi mi jedno. Koliko god ovo cudno zvucalo, ne fale mi jer ja nemam takvu percepciju pogleda na svijet i znam da su tu uvijek oko mene.

Inace moja pokojna mama te njezina smrt nakon dugo godina sto se borila sa leukemijom bila je izrazito dobro, blago, kulturno, civilizirano bice puno ljubavi i ona nikad mene nije lupila. Oke je jednom ili 2 puta no tad je ona zaplakala i rekla necu vise nikad. Zbog tog svog stanja, je da se je molila kao takva izrazito puno no ona bi znala po sat-dva klecat u sobi, doslovce se trest i nebit uopce u ovom svijetu. Dakle, channeling sto sam kasnije shvatio je ona vrlo dobro znala te prakticirala. Takodjer moja nona je bila takva.

Njezina smrt me navukla na tesku drogu ( Heroin ) jer sam se osjecao totalno usamljen u ovom svijetu i nisam to mogao podnjet. Oke, 2 godine sam bio na tom smecu i skinuo sam se sam od sebe svojom voljom jedan dan. Probudio sam se pogledao oko sebe, rekao nevio pa sta se sa tobom desilo. Dosao do brata, dao mu kljuc u ruke, rekao mu da me zakljuca i sam se skinuo od svega. Dio mog zivota kojeg sam morao proc. Ne zalim za time sta sam prosao jer mi je dao znanje koliko li to nije moj put.

No da skratim pricu i kazem neke druge bitne detalje.

Prije recimo godinu i pol dana, slucajno sam se upoznao sa jednim deckom koji je bio cudniji. Bio je skoro isti ko ja. Isti pogledi na svijet, isto stajaliste i to je u meni pobudilo da se ja zapravo zapitam, sta se to desava oko mene.

Poceo sam citat stvari na internetu, zujio dosta po galaksija.com, ce4 forumu te sam slucajno iz neznam kojeg razloga naletio na wikipediju i pojam indigo. Kad sam procitao, ostao sam osamucen a kad sam dosao na sajt:

http://www.indigochild.com/

Te vidio i procitao


They come into the world with a feeling of royalty (and often act like it)
They have a feeling of "deserving to be here," and are surprised when others don't share that.
Self-worth is not a big issue. They often tell the parents "who they are."
They have difficulty with absolute authority (authority without explanation or choice).
They simply will not do certain things; for example, waiting in line is difficult for them.
They get frustrated with systems that are ritually oriented and don't require creative thought.
They often see better ways of doing things, both at home and in school, which makes them seem like "system busters" (nonconforming to any system).
They seem antisocial unless they are with their own kind. If there are no others of like consciousness around them, they often turn inward, feeling like no other human understands them. School is often extremely difficult for them socially.
They will not respond to "guilt" discipline ("Wait till your father gets home and finds out what you did").
They are not shy in letting you know what they need.


Doslovce sam vidio sebe. I momentalno me jeza kao i trnci prosli i cisto znanje da sam to zapravo ja.

Uglavnom... Nastavim jos ja puno puta o tome kako sam dosao do zakljucka. Ovo je samo poveci uvod recimo u sve :)

Pozdrav :)



Post je objavljen 26.12.2008. u 03:35 sati.