jučer sam službeno doživjela slom
u biti...nisam očekivala ni približno da će ova situacija s vampirom toliko utjecati na mene, plus stres sakupljan donedavnim stalnim učenjem, ispitima itd...
a da ne govorim o atmosferi kod kuće kakva je bila sve do unazad tri dana recimo...
moja stara koja je primjer čovjeka s niskim tlakom unazad već dva tjedna sigurno nema tlak ispod 150 sa 100
nakupljalo se tu meni dosta
od činjenice da nemam nikako slobodnog vremena za stvari koje me zanimaju (čitanje npr...), živčanost moje stare što je uzrokovalo i mnoge sukobe s njom, moja konstantna pospanost i slabost, baba,predbožićni stres oko čišćenja, spremanja, kolača itd itd...
i na kraju se poklopi da pola prijatelja neće zajedno s nama biti na badnjak (navečer).../božić
uključujući i medu
bilo mi je stvarno krivo i tko nas je god vidio tu večer s čuđenjem je gledao i pitao ''di su ostali''
da mi nije čaša bila već i više nego puna, ne bi bilo uopće problema,
ali ja sam pukla...
ne samo na medu konkretno nego na sve njih koji nisu došli, ali njemu sam poslala poruke i s njim se raspravljala oko toga
da bih na kraju shvatila da sam, općenito, bolje volje, da mi ne bi palo na pamet to napraviti...pogotovo ne na badnjak
onda se to sve dodalo na vrh moje piramide nezadovoljstva i očaja
i stvarno sam pukla ko fakin kokica il kako bi medo rekao ko sijalica
ne sjećam se zadnje prilike da sam zbog ičega plakala, ali jučer (tj...rano jutros)
sam se probudila (kao i dosta večer u zadnje vrijeme) u neko odvratno doba,
malo prije 5
pokušavala sam zaspati, ali nikako nije išlo i stalno sam si vrtila po glavi da se ponašam u zadnje vrijeme grozno
zbog svega što se u meni nakuplja sam u x situacija bila bezobrazna prema ljudima koji to ne zaslužuju...ponekad je to bila stara
nekad netko od prijatelja, i na kraju prema medi koji je prema meni dobar ko kruh
neopisivo mi je žao jer medo to nije zaslužio
shvatila sam da se u zadnje vrijeme dosta isključujem iz mnogih kontakata s ljudima jer me sve počelo živcirati zbog mog nezadovoljstva
prvenstveno situacijom u kući, odnosom roditelja i međusobnim, a i prema meni
i tu se još javi očekivanje da ja sve savršeno podnosim i da sam raspoložena za zajebanciju kad se njima zeza...da imam vremena slušati neke njihove priče kad vide da imam nešto malo (nazovi to) slobodnog vremena itd...
nisam ja na dugme da sam ozbiljna kad se nekom sprdne pričati o nečem ozbiljnom, pa se onda super osjećati kad se zeza na moj račun, pa biti potpuno skoncentrirana pri učenju, pa biti orna sa čišćenje po kući
etc...etc...
ugl...probudila se ja jutros i previrući sva ta sranja po glavi skužim da jednostavno plačem
i ispalakala sam se ko kišna godina
preko sat vremena
ok...sad će ljudi reći..''vidi luđakinje''...čak me bilo malo strah i što će medo pomisliti kad mu to kažem (u biti i ne znam što je pomislio...vjerojatno da sam stvarno pomaknuta, ali ne vidim u tome ništa loše...i treba znati reći da si se isplakao da si olakšaš)
ljudi uporno vežu plač za nešto loše, ali to uopće nije
promatrajući kroz psihologiju, plač je dobar način borbe protiv strea i izbacivanja viška energije iz nas
i doista je tako...nakon što sam se isplakala osjećala sam se puno bolje...smirenije i sabranije
ok...meni se sad stvarno ne da dalje...
i to ne makar šta
uzela sam mu urlik zvijeri...potpuna povijest heavy metala
hehe...aj em sou praud et majself
čim sam to čudo vidjela bilo je njegovo i čopila sam mu zadnju prokletu knjigu
aj em sou praud et majself x2
sebi sam naručila iz zagreba. budući da ja to MORAM
imati
doći će za koji dan, a možda je već i došla...ići ću izvidit situaciju
eto...to bi bilo sve pametno što mi pada na pamet
btw...SRETAN BOŽIĆ
tko ga šljivi...samo se ne obazirite =D
Post je objavljen 26.12.2008. u 03:20 sati.