Prema novijem poimanju, naslovno Badnjak je samo jedan dan, koji
prethodi božićnim blagdanima. Općenito u katoličkom svijetu poima
se kao dan neposredne priprave i spremanja za polnoćnu misu. Prvotno
se slavio još u pretkršćansko vrijeme. Na dan 24. prosinca pada zimski
solsticij, kad su se palile vatre /kao ivandanjski krijesovi uoči ljetnog
solsticija/, da bi se uz bdijenje iščekivalo rođenje "mladog Sunca"17. Sam
pojam dolazi od staroslavenske riječi "b'deti", što znači bdjeti, biti budan,
čekati. Odatle i "badnjak", badnje drvo ili panj, što se na Badnju
večer uz poseban obred /polijevanja, natapanja panja/ unosi u kuću i
stavlja na ognjište da gori. Isti panj ili badnje drvo redovito su šuplji,
pa odate i "badanj", koji je kasnije imao drugu namjenu, da se kroz
njega dovodila voda na mlinsko kolo. Ovi obredi, pretkršćanski, koji
označava čekanje da se pojavi "mlado Sunce" i kršćanski, sadržan
u iščekivanju rođenja Gospodnjega u božićnoj noći, jako su bliski, jer
se radi o naravnoj vjeri i kršćanskoj objavi. S vremenom cjelokupno
slavljenje Badnjeg dana dobilo je kršćansko značenje. Kroz dugi tijek
kršćanske povijesti mijenja se uloga badnjeg drveta a s njom i običaji u
svezi s njim. Posebno se Badnjak slavi kod pojedinih katolika a posebno
kod pravoslavnih.
Međutim, znakoviti su običaji kod banjalučkih katolika, koji su vezani
uz ovaj dan. Prije svega, to je dan velike pokore, velikog posta.
Iako danas Crkva ne preporučuje post na Badnji dan, mnogi katolici
banjalučkog kraja prakticiraju post i nemrs na taj dan. Prema običaju iz
davnih vremena, post i nemrs na Badnji dan bio je u rangu pokorničkih
dana Čiste srijede i Velikog petka. Dobro bi se prala i čistila tepsija od
svake masnoće, da i kruh bude po mjeri posta spomenutog dana.
Uostalom, ovakav način obilježavanja Badnjeg dana može se naći i
kod katolika drugih krajeva. Međutim, ono što je posebno za banjalučki
kraj jest badnje jelo s kruhom. Naime, običaj katolika banjalučkog kraja
je na Badnji dan jesti posebno spremljen grah. Nakon varenja odstranila
bi se iz njega sva točnost, da bi kuhana zrna bila gnječena. U tako
kašastu masu graha doda se malo luka i nešto drugog povrća. To bi bila
badnja hrana s kruhom. Iako u drugom dijelu Badnjeg dana mnogi zanemaruju
post, banjalučki katolici ga drže cijeli dan. Tek s polnoćnom
misom završavaju s postom i predaju se božićnom veselju.
Ono, po čemu je Badnji dan poznat i po čemu je dobio ime je badnje
drvo. Mi ga jednostavno zovemo "badnjak". Postoji i kod pravoslavaca,
s malo izmijenjenim radnjama i običajima. U našem kraju to je drvo,
koje se nasloni na kuću i stoji tijekom Badnjeg dana i božićnih dana. U
gornjem Dragočaju, dijelu Motika i ivaštanskom kraju to je lisnato hrastovo
drvo. Tako lijep, lisnat hrastić izabere se u šumi, odsiječe i donese
kući. U selima bliže gradu umjesto lisnatog hrastovog drveta služi veća
grana ljeske, koja se također prisloni uz kuću. To je razumljivo. U gornjim
krajevima ima obilje šume, pa se može naći hrastić po želji. Toga
nema po prigradskim selima, ali po živicama ima ljeskovine, od koje se
usiječe grana, pa se njome posluži.
Badnje drvo se "diže" u ranim jutarnjim satima Badnjeg dana.
Njime se najavljuje božično vrijeme, božični blagdani. Što se tu čini?
Potrebno je da netko od djece, momčića, urani prije svih i ode do susjedove
kuće. Na nju je već naslonjen pripravljeni "badnjak". Podigne
ga od zemlje i zove: "Domaćine!" Zove, dok se ovaj ne odazove. Dobro
je kad je domaćin spreman i budan. Ali, ako ga iznenadi, onako snen je
nespreman. U svakom slučaju, kad se odazove, slijedi pozdrav mladog
susjeda-čestitara: "Badnjak na kuću, Bog i Gospa u kuću! Hvaljen Isus
i Marija! Čestit Vam Božić i sveto Isusovo porođenje!" Domaćin odgovara:
"Čestita Ti vjera i duša!" Obično u kući nastane komešanje. Ako
ih je čestitar iznenadio, na brzu ruku se spreme.
Prijam čestitara je poseban, jer je prije svih uranio i zavrijedio da
primi uzdarje. "Digavši badnjak" momčić se pojavljuje na vratima
kuće. Tada ga djeca i preostali ukućani zaspu kukuruzom, orasima i
lješnjacima. Domaćica ga daruje voćem i kolačima. Za takve čestitare
pripravlja se posebni badnji kolač, zvani "kovrtanj". To je kolač od pšeničnog
brašna, s dodatkom slastica, spravljen u obliku diska, s praznim
središnjim prostorom.
Post je objavljen 24.12.2008. u 13:14 sati.