Nakon jednog sasvim bezazlenog tuširanja, odlučila sam da bih ipak mogla pitati tetu vagu kaj misli o mojoj težini. Nisam se ni snašla a već sam stajala na vagi, ono, šok. Dobro, ok, nisam ni mislila da sam smršavila, al sam nabacila koju kilicu više neg sam mislila. Ufffff! Prvo sam bila malo u bedu, onda sam razmišljala kak moram na dijetu, skinuti podhitno barem kilu do žića-bo, onda sam sjela na krevet i pomislila si: kvragu, zakej da se mučim, ubit ću se od hrane za blagdane i u prvom mjesecu idem na skidanje 6 kila. I to je bilo to, brzo sam se dogovorila sama sa sobom.
Eto, nemam neku preveliku grižnju savjesti kaj sam to tak brzo riješila. Jednostavno ne mogu vjerovati kak ne lupam glavom o zid nakon kaj sam vidla brojku na vagi i kak se ne izgladnjujem (dapače, danas sam smazala četiri čokoladna forneta, njam!), a do prije koju godinu bi bila u totalnoj depresiji u ovakvoj situaciji.
I tako vam vaša Shimi hoda svijetom ko mala plava slatka mini-bucka, osjeća se ful sexy (daaaa, sexy) i baš joj se ježi za sve živo.
Dolaze blagdani, iako nemam osjećaj za to, osim kad sam danas na Trešnjevačkom placu skoro zakampirala među borovima i kad vidim sve one štandove sa božićnim fići-faći. Čekam da počne padati snijeg kojeg nema i nema i nema, al opet ga ne smije padati previše, tek toliko da se zabijeli, jer ak zapada do neba natrag bit će gadno doć do kuće. Naime vaša Shimi je doma van Zagreba na bregu di jako slabo čiste ceste (da, i toga ima danas u lijepoj našoj 'idemo dalje' državi) i dok vi u Zagrebu već zaboravite da je snijeg padao, kod mene se tek polako počinje topiti...
Ukratko, želim snijega za Božić (ne previše, onak, taman), želim božićnicu, želim aneks ugovora o dodacima i bonusima, želim da mi odobre stambeni kredit (kojem ću biti rob idućih 30 godina, ali ću biti svoja na svome) i da banke ne dižu kamatne stope iduće godine.
Jesam li skromna il kaj?
Nastavak o odlukama i željama u idućem postu..
Post je objavljen 22.12.2008. u 14:11 sati.