Marketing
"Osim što ima glupih ljudi, ima i onih koji si ne daju pomoći"...
Bila jednom izvan grada jedna kućica. Ispred nje se nalazila malena radionica s nekoliko strojeva i alata, dvije sobe, kuhinjom i skromnom kupaonicom straga..
Ipak Pablo se nije žalio. U posljednje dvije godine tesarska radionica "sedam" postala je poznata u selu i zarađivao je dovoljno da ne mora dirati u svoju skromnu ušteđevinu.
Toga jutra, kao i svakog jutra, digao se u 6 kako bi gledao izlazak sunca. Krenuo je prema jezeru i naišao je na ranjeno i izmučeno tijelo mladića.
Brzo je kleknuo i približio uho mladićevim prsima... Slabo, negdje u dubini, jedno se srce borilo za život. Tijelo je zaudaralo na krv, blato i alkohol.
Pablo je otišao po tačke, utovario mladića i odvezao ga je k sebi. Ispružio ga je na krevet, izrezao iznošenu odjeću, oprao ga i previo mu rane. Osim što je bio pijan, bio je i žestoko izudaran. Imao je posjekotine na rukama i leđima, a desna mu je noga bila slomljena.
Naredna dva dana čitav se Pablov život vrtio oko zdravlja njegovog gosta. Bio je uz njega i kad se probudio.
"Kako si?"
"Dobro... Mislim. Tko me izliječio?"
"Ja."
"Zašto?"
"Zato što si bio ozlijeđen."
"Samo zato?"
"Ne, i zato što trebam pomočnika."
I obojica su se od srca nasmijala.
Manuel je povratio snagu vrlo brzo.
Pablo ga je pokušavao naučiti poslu, a Manuel je pokušavao izbjegavati posao koliko je god mogao.
Jedne noći dok je Pablo spavao, Manuel je odlučio da je 6 mjeseci apstinencije bilo dosta i pomislio da mu jedna čašica pića u selu neće škoditi. Za slučaj da se Pablo probudi, zaključao je vrata iznutra i izašao kroz prozor ostavivši upaljenu svijeću da izgleda kao da je ondje.
Nakon prve čaše došla je druga, a nakon nje treća i još mnoge druge..
Pjevao je sa svojim društvom kad su ispred vrata bara prošli vatrogasci uz zvuk sirene. Manuel nije povezivao taj događaj s onim što se zbivalo dok idućeg jutra nije teturajući došao kući i ugledao okupljenu gomilu na ulici..
Samo pokoji zid, i neki alati spasili su se od požara. Sve drugo je uništila vatra. Od Pabla su našli samo par nagorjelih kostiju, koje su pokopali na groblju ispod ploče na koju je Manuel dao isklesati:
"Učinit ću to, Pablo, učinit ću to."
Manuel je ponovno sagradio tesarsku radionicu. Bio je lijen, ali sposoban, i ono što je naučio od Pabla bilo je dovoljno da spasi posao. Uvijek je imao osjećaj da ga Pablo odnekud promatra i hrabri. Sjetio bi ga se pri svakom postignuću: na vjenčanju, pri rođenju prvog djeteta, kupji novih strojeva...
500 km dalje Pablo, živ i zdrav, pitao se je li bilo ispravno lagati, varati i zapaliti onu tako lijepu kućicu samo da spasi mladića.
Odgovorio je sam sebi da je i nasmijao se pri samoj pomisli kako je seoska policija zamijenila svinjske kosti s ljudskima... Njegova nova tesarska radionica bila je malo skromnija od prijašnje, ali već je bila poznata u selu. Zvala se "Osam".
Katkad nam život oteža pomaganje dragom biću. Ipak, ako se zbog nečega vrijedi suočiti s poteškoćama, onda je to zbog toga da pomogneš drugomu. To nije nikakva "moralna" zadaća, ništa slično. To je životni izbor koji svatko može odabrati u trenutku i smjeru koji želi.
Svaki put kad susretneš one koji su zadivljeni sobom, nemoji ih mrziti: imaju dovoljno problema sami sa sobom.
Svaki put kad uhvatiš sebe u kukavičkom, podlom ili niskom ponašanju, iskoristi priliku da se upitaš što ti se događa... I otkrit ćeš da si Ti negdje usput pogriješio.
Neurotičar ne treba terapeuta da ga liječi ni oca da ga čuva. Samo mu treba učitelj koji će mu pokazati na kojem se dijelu puta izgubio.
Post je objavljen 18.12.2008. u 13:43 sati.