Marketing
I tako...opet ja u novom stanu.Ovaj put je glanc nov, novcat, još se boja suši i nadam se da ću iz njega samo na groblje. Selidbi i života u kutijama od banana i jaja mi je na vrh glave.
Današnji poslovni ljudi čini mi se, baš i ne znaju za pojam obaveze, poštivanja date riječi, ili čak potpisanog ugovora.......a poslovni ljudi građevinari su posebna fela....pokupi pare i jebe ti se (ispričavam se zbog grubosti).
Ali, ajde dobro, prošlo je. Nekom drugom prilikom ću o tome više.
A za opremanje stana peglam li peglam......narednih 6-24 mjeseca će biti...pretežito frkovito sa mjestimičnim očajima 
Ne želim komentirati sve ovo što se dešava ali želim parafrazirati jednog poznanika koji kaže da mu se čini da je čitava kriza kod nas fabricirana samo zato da bi se narod dodatno isprepadao a kada kriza čarobnim štapićem prođe da oni ispadnu spasioci 
. Poput benzinske krize: sada mu cijenu ne vidiš u nebesima, sada je na najnižoj razini u zadnjih ihaha vremena.Ko je tu lud???E da, šta se desilo sa lančanim pojeftinjenima robe čija cijena ovisi o cijeni nafte i derivata.
Razgovaram ja tako s jednom gospođom. Veli da je njena obitelj poduzetnička već dugo vremena, da su poslovali još i u doba Juge i da im nikada nije bilo tako loše kao sad i jedino što ona zna jeste da ništa neće i ne može biti bolje dok ne uđemo u EU. Još reče da im je neovisna i samostalna Hrvatska san, da su dali puno sredstava krajem osamdesetih i početkom devedesetih za ostvarenje tog sna. A ja se pitam zar ne vidi kontradiktornost u svojim riječima. Pitam se zar Hrvati zaista nisu sposobni biti samostalni. Da li su to stoljeća ropstva i kmetstva već tako duboko prodrla u svijest i psihu ovoga naroda da im je najbolje kada su nekome drugom podložni. Pitam se: zar smo tako ovisni o drugima da već samo nakon 15-16 godina neovisnosti i samostalnosti smatramo da ne možemo više biti sami i tražimo patrone. Ja ne mogu vjerovati!?!?!? Gotovo da plaćamo nekome da nas uzme pod svoje.
Bila ja u Mađarskoj i otišla u onu tvornicu dijamanata.....naušnice vidjela- san svih mojih snova mali zeleni blistavi kamenčić optočen sjajnim srebrnim listićima, tik uz uho, nisu one što vise, ne stoje mi dobro......aaah....cijena (halo Bing, kako brat) prava sitnica- sa svim živim i mrtvim popustima, dopustima, otpustima: 638€- došlo mi žao što kupujem novi stan umjesto da si kupim taj par džinđi :)
Ah da, tražim novi posao.... ima nekih stvari zbog kojih će mi biti žao otići, pomalo me hvata i strah što ću biti negdje gdje sam nova i ako kola krenu nizbrdo prvo će se slomiti na meni ali neke stvari su mi sada i ovdje jednostavno nepodnošljive. Došlo je do toga da mi je sve teže ići na posao.
Ajme meni šta ja svašta napisah a nisam rekla niti riječ o tome kako su me gruntovčani skupa sa našim odvjetnikom razveselili: prvo sam čula da je referentica kojoj je dodijeljen naš slučaj otišla odmah nakon toga velikog događaja. Zatim je naš slučaj mjesecima stajao neraspoređen a zatim je ta druga osoba koja je dobila predmet u roku keks na njega lupila oznaku: ODBIJENO. Pitanja su: kako odvjetnik nije znao da slučaj opet stoji neraspoređen, kako odvjetnik nije znao da je slučaj odbijen, kad je saznao da je odbijen kako nije znao zbog čega i najvažnije pitanje od svih: zašto mi to saznajemo od osobe koja koja je sasvim slučajno i bez ikakva koristi izvršila uvid i sve to saznala u roku sat i pol vremena a naš gospon već treći put odgađa sastanak sa nama. A ja jedva čekam da ga vidim i priupitam ga ponešto o svemu
Post je objavljen 13.12.2008. u 15:21 sati.