Ostajemo li još uvijek one Lude dvije
koje se u potpunosti krevelje svemu
izvrnu sve naglavačke
a naknadno zaplaču
obrišu suze papirom
kažu da je život takav i idu dalje?
Znaš li Ludo da ti je Luda luda
i da ti je nabavila ono što voliš
da se nada onome što voli
da će biti onako kako treba biti?
Trebalo bi.
Voliš li Ludo
mirise one koji su potrebni
da ostvariš onaj san
za koji ne znamo tko ga koči?
Vjeruješ li Ludo da je Ludi
malo dovoljno da uživa u ludilu
dok se sve okreće i kreće
a oni se gledaju i gledaju.
Lude često ne znaju kuda bi sa sobom
ne znaju da je vrijeme dualizma
i trenutak harmoničnog zadovoljstva
ono najviše Sve!
Post je objavljen 08.12.2008. u 14:15 sati.