Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mrmajestyk

Marketing

Ili je nemir, ili je strast...

Photobucket

Someone Behind the Door, 1971. D : Nicolas Gessner ; Charles Bronson, Anthony Perkins, Jill Ireland, Henri Garcin, Adriano Magistretti


Laurence Jeffries (Anthony Perkins) je neurohirurg u jednoj britanskoj bolnici. Pred kraj smene, u njegovu kliniku sticajem okolnosti stiže stranac (Charles Bronson), bez papira i sećanja, koga je lokalni ribar našao na obližnjoj plaži. Jeffries ga odvodi u svoju kancelariju na ispitivanje, i posle kraćeg pregleda, reši da ga odvede svojoj kući na temeljniju analizu, uveravajući ga da će se pobrinuti za njega.

Ono što mu Laurence ne govori je da je on oženjen prelepom Frances (Jill Ireland), kojoj očigledno smeta njegova posvećenost svom poslu. Frances često odlazi u London kod svog brata (ili barem tako tvrdi), i Larry očigledno sumnja u te iskaze. Zato je Larry smislio paklen plan, a ključni činilac se trenutno nalazi u njihovog gostinskoj sobi...

Photobucket

Pre nego što je u svojim poznim godinama postao velika zvezda akcionog filma, ol' stone face je proživljavao teške trenutke na marginama Hollywooda. Kako su uloge dolazile retko, a i kad su dolazile nisu bile reprezentativne, Bronson je na kraju konačno posustao pred lavinom evropskih ponuda, i na savet svoje žene Jill Ireland došao na stari kontinent. Evropska publika oduvek je volela Bronsona, a posle serije filmova sa Alainom Delonom (Farewell Friend i Red Sun), kao i epske uloge u Sergio Leonovom magnum opusu Once Upon a Time in the West, Bronse je postao velika box office zvezda u Evropi, pogotovo u Francuskoj i Italiji.

Someone Behind the Door je jedan od tih filmova koji je Bronson snimio u Evropi za vreme svojeg "umetničkog izgnanstva", ali je nešto specifičniji od ostatka njegovih radova iz te ere. Za razliku od standardnih westerna i krimića, ovaj film je po žanru nekako najbliža psihološkoj drami, uz pojedine triler elemente. I, malo je falilo da ovo bude apsolutno uspešan film, ali je smotan kraj upropastio dobre 3/4 ostatka.

Koncepcija filma je srodna pozorišnoj predstavi. U toku celog trajanja upotrebljena su samo dva seta, pri čemu je deo u bolnici krajnje kratak, a sam film može se podeliti na četiri čina - stranac i doktor se upoznaju, doktor namešta svoju akciju, kulminacija i na kraju epilog. Prva tri čina odrađena su dosta dobro. U najboljoj evropskoj tradiciji art filma 60tih-70tih, klupko se odmotava vrlo sporo i precizno. Međutim, spori tempo ovde uopšte ne odmaže, a najveći krivci za to su Perkins i Bronson.

Photobucket

Anthony Perkins je čovek koga će mnogi, i s dobrim pravom, identifikovati sa likom Normana Batesa iz Hitchcockovog legendarnog Psychoa. Ovoga puta, Perkins takođe igra malevolentnog lika, ali sa mnogo pritajenijom psihozom, i preciznijim planiranjem. Njegov portret doktora Larrya je uživanje za gledati, pogotovo kako vreme odmiče, jer svakim minutom postajemo sve svesniji njegovih namera. Bronson, koji igra čoveka sa totalnom amnezijom, je brutalno realan u možda i jednoj od najboljih svojih uloga. U roli koja ne zahteva lomljenje tuđih glava, već zapravo finu glumu kao takvu, Bronse pokazuje da, kada je hteo, nikako nije bio jednodimenzionalni ćutolog sa pištoljem i kiselim osmehom. Njegov najveći trenutak dolazi u fazi raspleta, kada možemo prisustvovati svom rangeu njegovog talenta. Sliku popunjavaju Jill Ireland, koja nije dugo u filmu ali, za divno čuda, ostavlja pozitivan utisak, kao i francuski glumac Henri Garcin, čiju ulogu neću otkriti jer bi to bilo u domenu spoilera.

Posle dosta godina zaborava, Someone Behind the Door dospeo je na tapet Studio Canal digitalnih remastera, i DVD koji je izašao iz njihove radinosti melem je za oči. Masterovan sa originalnih negativa, film deluje kao da je juče snimljen, kamoli pre skoro četiri dekade, uz očišćen stereo zvuk, sa engleskom i francuskom opcijom. Pribavio sam ovaj disk pre oko 3 godina čim je izašao, ali sam ga tek danas stigao pogledati. U prevodu - i ja umem grešiti.

Kamerna, ali efektna režija Nicolasa Gessnera, kao i odlična gluma svih prisutnih dovoljan su razlog da se Someone Behind the Door nađe na polici i regularnih ljubitelja filma, ne samo Bronsonista poput mene. Šteta doduše za kraj, koji je stvarno skrpljen tek kraja radi...

Post je objavljen 08.12.2008. u 18:00 sati.