Večerašnja vožnja ni po čemu nije ispunila očekivanja. Ne moš uvijek dobit što želiš, ne bi ni valjalo... Čovjek se prelako umisli.
Prvo sam morao baciti pogled kroz jedan prozor, izlog, štogod. Vuklo me je nešto. Nisam se poslije toga ni malo bolje osjećao, naprotiv... Malo se steglo u grlu.
Onda sam sjedio uz kavicu s njom. S Trećom. Ugodno društvo, da... I na kraju večeri... Nastojanje da se ode u mrak.
Kao jeftina drolja. Platiš mi cugu i vodiš me u mrak.
Platiš mi cugu i molim te da me vodiš u mrak.
Jer bih večeras jedino tako uspio podnijeti sebe.
Živci plešu na površini kože. Čekam da vjetar okrene. Mora se već nešto dobro dogoditi.
Post je objavljen 04.12.2008. u 00:00 sati.