Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/pipi35

Marketing

????

Jeste li ikada razmišljali o smrti,onako u glavu...jeste li ikada razmišljali kako se patimo,mislimo,radujemo onako na tren i da li to sve ima smisla kad već sutra će ti netko reći neku groznu dijagnozu tebi ili nekom iz tvoje bliže okoline,jeste li na tren zastali i uhvatili tu misao?
Sve znam,ne treba o tome razmišljati,misliti samo o danas,pozitivno razmišljanje bla,bla,bla....život je jedan i tome slično,zavisno kojoj vjerskoj orijentaciji pripadate.


E,sad mene zanima da li je zaista život jedan...a sad ćete vi reći pitali se i prije tebe i pitat će se...i to znam (znam sve :)),ali ja se ponekad uhvatim kao u nekom znanju,koje istini za volju traje neznačajno dugo,i shvatim...
shvatim da sam daleko od istine.

Imam dobru prijateljicu kojoj je umro brat onako iznenada u 29 godini ostavio ženu,kćer onako preko noći...da li je to karma ili je on sam to životom,nekom nebrigom ili nečim drugim izazvao i jeli to pravedno??
Vjerovatno Stvoritelj ima odgovor na to pitanje,možda sam grešna ako me to sve zanima,možda tražim vraga,nadam se da ne.


Neke bolesti,neke moguće katastrofe koje prijete ljudskom zlobom izazvane,prirodne nepogode ,opet čovjek ima nekog udjela,ili nema??
Ponekad se bojim,valjda to i godine naprave,svega mogućeg na ovom svijetu i onda malo dobrog vidim.
Ne zbog premijera Ive Sanadera,zato što je on otkrio toplu vodu rekavši da kriza počinje,ne sigurno zbog njega,zato što ta kriza traje predugo,čak i onda kad je navedeni gospodin rekao da je sve ok i super samo mi to ne vidimo.


Za mene je svijet krenuo onog trena na krivo kad je izgorila kuća koju je moj dida napravio,kad sam vidjela da njemu umiru nade,da njemu se ruši svijet,onog trena kad mi je poginuo bratić u 25 godini,kad je morao učestvovati u ratu iako je po svojoj prirodi bio miroljubiv i nije nikoga mrzio.
Onog trena kad sam počela mrziti i kad sam počela osjećati produkte tuđe mržnje tad je moj svijet zahvatila kriza,znači puno prije nego što je Sanader otkrio Ameriku.


Danas se vraćam u prošlost,danas idem u budućnost,a osjetim da sam tu u sadašnjosti,ali svejedno moram zavrištati zbog svega što je bilo,zbog svega što bi moglo biti.
Smrt...možda i nije tako strašna?!


Post je objavljen 01.12.2008. u 21:17 sati.