...Svatko gleda stvari iz svoje perspektive...
Nema krivog ili pravog načina u vlastitim mislima...
Znam da postoje stvari za koje treba vremena i prostora...
I ja sama trebam to isto...uspjeh ne pada s neba...
Ipak,teško je kada želiš nešto a ne može biti ostvareno...
Zbog ovog ili onog razloga...sasvim nebitno...
Možda jesam dosadna...naporna...i ne odustajem...
Ali ja ne odustajem samo od stvari koje volim (ili iz čistog inata)...
Ako je sebično to što te želim...onda da...jesam sebična...
Ako je sebično to što želim ušećeriti svaki trenutak...da,jesam...
Ako je sebično to što te volim...nema sebičnije osobe od mene...
Možda tražim previše vremena...ali i vječnost mi se čini malo...
Možda oduzimam previše prostora...ali i druga strana zida mi se čini miljama daleko...
Razlog zbog kojeg se nekad ponašam čudno...je taj što nema realnog načina da izrazim one osjećaje koje u potpunosti ni ja ne razumijem...
Ne mogu opravdati sve svoje postupke...
Niti su svi ispravni i promišljeni...
Jedino moje opravdanje je to da ljubav nije pronalazak nekog s kim možeš živjeti,nego onog bez kog ne možeš...
I svaki put kad zatvorim oči ista mi slika treperi u mislima...
Razočarenje dolazi kad otvorim oči i slika se raspline...
A ja ju samo želim i dalje gledati...
Neke stvari jednostavno želim vidjeti kako bi samu sebe uvjerila da su stvarne...
Da ne živim samo jedan san...
Zaključak...da...sebična sam...
Post je objavljen 27.11.2008. u 21:04 sati.