(Duša će postati tjelo, a tjelo duša
Dok će misao prerast u djelo,
A iz djela se rodit misao
Koja će se misliti vjećno...)
Ovaj rat je samo za nas dvoje,
Dječji krici za nas ne postoje...
Ova agonija je ljek za naše duše,
A nosi ju vjetar što sa gore puše,
Sretni smo jer proklete su nam duše.
Ovaj pokolj prihvačamo poput mora
Koje upija rijeke što u njega se sljevaju,
Ne opisiva je senzacija mirisa,
Tjela nabijenih na kolce.
Ovisni smo o pogledu na pale borce
Za koje smo maločas živote kleli,
A sad ih u patnji sa veseljem promatramo.
U ustima nam je gorak okus,
No za nas predstavlja čisti opus
snage naših djela.
To je pravi specijalitet od kavijara
Preliven ljudskim patnjama.
Polje je već satima grimizno i vlazno.
Svi zvukovi su odavno nestali,
Osim glasnika sa gorja koji širi vjest,
Tu našu novu radosnu vjest.
Nova budućnost je pred nama,
Do groblja dopire jecaj,
Gospodaru slava.
Na groblju se krečemo još samo ja i on
Dok ulazimo u novi eon.
(Tiranina je zamijenio diktator,
Diktatora hrabri kralj,
Kralj je postao oboje,
Umijesto kralja dobili smo dva).
Tijelo mi se grči,
A ja uživam u svojoj boli.
Osječam, proždiru me skakavci.
Ljuštura pada, a iz nje
Izlazi duša koja opet postaje tijelo
Dok ljuštura pak postaje misao.
Ispod nas je rijeka naših snova
Koji još nisu dovršeni.
Još jedan neprijatelj živi.
Misao prepoznaje tijelo
I uzima njegov oblik,
Gledam misao koja sada mi je nalik.
Gledam u nju...gledam u sebe,
Dvoje je bilo jedno,
A jedno postalo dvoje.
Još jedna smrt je neizbježna.
...Smrt mog demona...
Moje misli.
Demon,
Protiv kojeg sam se cjeli život borio pada,
Poražen, odbačen,
Zar gotova je drama.
U duši mi spokoj vlada.
U trenutku shavčam nije bio moja mana.
Opet, sva smisao se raspada.
Djelili smo iste snove,
Imali iste ambicije, a opet,
Ponašali smo se kao opozicije.
Nepotrebne smrti, počinjeni grijesi
Da bi kroz tamu došao do svjetla,
Za kim je moja duša tragala,
A tjelo izbacilo iz svjesti.
Posljednji put gledam
Na grimiznu dolinu ovim očima i odlazim,
Za njim, koga sam u neznanju odbacio,
Tražiti našu rjeku snova...
Opet smo nevini do zore,
Svjetlonoša i ja.