sada postoje načini da sebe "ublažim", da se onaj unutrašnji nemir koji se nekad činio nesavladiv ipak može
staviti pod kontrolu. uspjela sam pronaći mehanizme obrane kojima se suočavam sa svojim demonima. za
sada se.čini da uspijevam. ponosna sam na sebe i puna sigurnosti. čini se da me ništa ne bi moglo izbaciti iz sadašnjeg stava i pogleda. odlučnost koju sada osjećam moram sačuvati pod svaku cijenu.
kako je ipak sve prolazno, sve te emocije, sve te misli u glavi, sva previranja u tijelu koja se zbivaju ne mogu istim intenzitetom trajati vječno. nastupi smirenje, sagledavanje iz drugih kuteva, hladnije glave i srca, i tad vidiš ono što
prije nije bilo viđeno niti je bilo važno. jer samo trčiš i juriš za svojom vizijom, dišeš za nju, živiš samo za nju. sve ostalo izgubi važnost, pa i ono najvrednije i najvažnije. dobro da sve to sada vidim kao nešto što se zbivalo, da je postaje
nešto što je bilo.
Post je objavljen 17.11.2008. u 20:30 sati.