Puna kućica ljudi danas bijaše... Mislim da će Zlici biti drago čuti da sam potražio profesionalnu pomoć što se matematike tiče. Doduše, ne toliko profesionalnu ali dečko barem studira na FER-u i kuži matematiku. A i ja sam skužio determinantu, rang, inverz pa čak i proklete linearne operatore. Iskreno se nadam da sada s tim neće biti problema. Čisto bi mi psihološki pomoglo kada bi skupio nekih 80% na tom kolokviju.
Nadalje... Učenje beskralježnjaka napreduje ali veoma sporo. Ponovo sam pribjegao dobro iskušanoj metodi koju ja volim zvati „srednjovjekovni pop metoda“, a sastoji se u vađenju bilješki, pa vađenju bilješki iz bilješki... Gotovo pa prepisujem ono što trebam naučiti jer je to jedini način na koji mogu zapamtiti veliku količinu podataka. Neki ljudi se služe mentalnim mapama, stvaraju si poveznice, uspoređuju određene stvari s najdražom muzikom, koriste se mnemotehničkim pomagalima... Ja prepisujem. I to pali samo traaajeeeee... Traje dulje od Duracella...
K tome nadodajmo još i to da trebam učiti za kolokvij iz kralježnjaka koji je ISTI DAN i ISTI SAT kad i kolokvij iz matematike i vrlo je izgledno da će asistentica pomaknuti čitavoj mojoj godini kolokvij nekoliko sati prije kako bi nas troje moglo stići na matematiku jer taj nam kolokvij život znači (previše „kolokvija“ u jednoj rečenici). Nije li super kako smo prije kolokvije iz ispite jednostavno zvali testovi i odgovaranja? Sada su to nekakvi kolokviji, pismeni i usmeni ispiti, praktikumi, bla bla bla... Predavanje! Nikad nismo imali „predavanje“ iz hrvatskog, to su bili satovi! A sada nemam „blok sat kralježnjaka“, imam predavanje iz tih faking živina!
Hehehe... Jooooooj, kako ja nemam vremena ni za što! HAHAHAHAHAHA, kako se sad prisjećam prošlog semestra kad je ta rečenica zapravo glasila: jooooooj kako ja imam previše VREMENA!! Ali ne bunim se, ni najmanje! Konačno se osjećam kao student! Dodajmo tome još i znakovni i francuski (koji me, btw, ide super, ne znam zašto ljudi kenjaju da je to tako težak jezik, pa svaki jezik je težak kad ga tek počneš učiti...) i moji dani su ispunjeni... Predavanja iz matematike su pomaknuta upravo u onaj termin kada mogu stizati na njih (jeeeeej?) i tako mi je četvrtak cijeli ispunjen, od 12 do 19.30! Ah, oh, heh.... Ma divno...
Dobro, da ne duljim... Kao što rekoh, danas mi je stanček bio pun ljudi: Ulfuz, B.essa, Ana, Anin dečko, pa Ulfuzin dečko koji nema svoj nick nego se potpisuje kao (ON).... Falio je još jedino moj najdraži... Koji je jučer bio baš drag prema meni ali je prerano otišao i nije mi dao ono što mi je obećao, gad jedan... Anyway, danas sam se osjećao kao da živim na aerodromu!
I evo, npr. kako ja provedoh jednu subotu... Stan pun ljudi negdje od 14 pa sve do maloprije, s tim da sam uspio u međuvremenu i učiti beskralježnjake i shvatiti dio gradiva iz matematike, oprat i povješat robu, pogledat film s Ulfuz i second-to-najdražim kojeg joj polako otimam ;)) i usput se socijalizirat s ljudekima... I sad mi recite nije li to bolje nego visiti polupijan/polumrtav u kakvom parkiću punom pišine i prolivene pive??? HA! Naravno, nisu sve subote takve no ISKRENO mi je drago što imam prijatelje koji provode subote na slične načine kao i ja. Ne sve. Ali kontate što mislim, zar ne?
Uglavnom... Sutra ujutro fino na misicu (umanjenica od „misa“, ne na Miss Hrvatske 2007.) i onda nastavak gnjavaže s matematikom(slash)beskralježnjacima(slash)kralježnjacima(slash)pisanjem Chaptera 3... A sada idem zaspati ispred televizije... A možda se pozabavim next chapterom i odmah, čekajte da se konzultiram s inspiracijom..... Ne, kaže da joj se ne da... Pa dobro onda... Obli mi i čili bili!
Post je objavljen 15.11.2008. u 21:51 sati.