Ako je svemir materijalista pravi svemir, onda to i nije neki naročiti svemir.
Čini se da u jednom naročitom smislu, materijalizam ima više ograničenja nego idealizam.
Netko može smatrati da sam ja rob jer mi nije dopušteno vjerovati u determinizam.
Ja smatram da je on rob jer mu nije dopušteno vjerovati u vilenjake.
No, ako ispitamo ove dvije zabrane, vidjet ćemo da je njegova zabrana mnogo više istinska nego što je to moja. Kršćanin je sasvim slobodan vjerovati da u svemiru postoji značajna količina uspostavljenog reda i neizbježnog razvoja. No, materijalistu nije dopušteno da u svom besprijekornom stroju prihvati i najmanju mrljicu idealizma ili čudesnog čina.
Tom jadnom gospodinu nije dozvoljeno da zadrži čak i najsićušnijeg vražićka, premda se on možda skriva među laticama nekog sićušnog cvijeta.
Kršćanin prihvaća da je svemir mnogovrstan pa čak i raznolik, baš kao što čovjek zdrava razuma zna da je kompleksan.
Razborit čovjek zna da posjeduje nešto od životinje, nešto od đavla, nešto od sveca, nešto od građanina. Štoviše, pravi razborit čovjek zna da posjeduje i nešto od luđaka.
No, svijet materijalista je posve jednostavan i čvrst baš kao što je i luđak posve siguran da je pri pameti.
Materijalist je siguran da je povijest jednostavno i isključivo lanac kauzalnosti kao što je prije spomenuta osoba sigurna da je ona sama, jednostavno i isključivo - pile.
Materijalisti i luđaci nikad ne sumnjaju.
Moram istaknuti da nemam kvalitetu pisanja i da idem linijom manjeg otpora, te sam istaknuo ovaj tekst kao izraženo mišljenje s kojim se slažem.
Post je objavljen 11.11.2008. u 12:45 sati.