Vrlo često, svakom od nas dođe u um pitanje, jesam li bolji od nje/ga?
I veliki je postotak onih koji zaključe da jesu. I vrlo često skupine dođu do pitanja, jesmo li mi bolji od njih?
I vrlo veliki broj se složi da jesu.
A jesu li?
I smiju li biti bolji?
Smijemo li?
Smijem li?
Svatko od nas treba promisliti o ovome.... Ako vjerujemo da smo stvoreni kao djeca Božija, tada je jasno da smo pred Ocem svi jednaki. Svi smo isti. Svi smo njegova djeca. Smatra se da Otac nebeski, voli čak i Sotonu, koji je Njegovo stvorenje. Voli ga kao što voli i nas i željno želi njegovo obraćenje. Tko zna hoće li se ono dogoditi... Ali zanimljiva je neizmjerna i neiskvarena ljubav Božija koja se pravedno rasipa po svima nama.
Ako je pak netko od nas ateist ili agnostik, tada on može misliti da je bolji od nekoga, jer ne postoji zapravo nikakav razuman zaključak, koji bi mu mogao pokazati drugačije. On/a misli da je bolji/a. I to je to.
A je li ustinu?
I na mojoj Frami mogu pronaći jako mnogo slučajeva ljudi koji vole proklamirati bratstvo jednom stranom jezika, drugom pak vikati kako su bolji od mnogih sestara, mnoge braće.
Sv. Franjo bi se zasigurno šokirao!
Čak i cijele Frame njeguju osjećaj 'boljega'. Npr. ova novozagrebačka Frama Siget - Trnsko voli sebe smatrati boljom od frame Kaptol. To je notorna glupost! Nema bolje Frame... Nema boljeg čovjeka....
Nitko od nas nije bolji!
ALI...
Svatko od nas posjeduje nekakve talente i sposobnosti u kojima je daleko BOLJI od nekoga drugog, koji pak ima svoje neke talente.....
Tu treba povući jasnu razliku. Kao ljudi, mi smo jednaki, kao individualci, mi smo i dalje jednaki, ali u određenim lokalnim razinama, neki od nas uistinu postaju bolji od drugih. Neki bolje kuhaju, pa su bolji kuhari. Neki nemaju smisla za povijest, ali su izvrsni matematičari, pa su dakle BOLJI matematičari. Ali oni nisu bolji! Samo u matematici jesu...
Iz toga proizlazi i pitanje! Imam li ja pravo reći nekome da čini ili ne čini, nešto što ja smatram da je ispravno. Naravno....roditelji to smiju reći djeci, i svećenici to imaju obavezu to reći svojem stadu, kao što i političar to ima dužnost reći svojem narodu.
Ali evo primjera.... Imam li ja kao učenik nakakvog razreda pravo ustajati i ušutkavati druge svako malo nekakvim prodikama i pokudama? Po čemu sam ja tako bolji od njih?
Nisam li i sam maloprije činio isto...?
U tome se krije zamka!
"Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?" ( Lk 6, 41)
Uistinu, po kojem mjerilu mi samo rasuđujemo da smo upravo sami mi dužni i pozvani ustati i kuditi svoju braću i sestre? I niti jedan framaš/ica nemaju prava ušutkati brata u kutu! Ili sestru do vrata! Ta i ti si kvario/la okolinu svojim riječima do maloprije!
Po kojem pravu činimo takva djela?
Svatko od nas na umu treba imati da smo jednaki.
"I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju. " ( Prop 3, 20)
I nitko među braćom nema prava ušutkati drugoga. I nitko nema prava licemjerje svoje propovijedati. Što ne činiš sam/a, nećeš nalagati drugima!
Budi iskren/a sebi sam/a, i braći svojoj.
Post je objavljen 28.10.2008. u 17:39 sati.