Na koži joj kapi kiše
Pogled ih prati na putu dole
Dok tijelo se njeno njiše
K'o livadno cvijeće u zoru
S očiju sklanja mokre kose
U rukama nosi štikle
Noge su njene bose
Okupane kao u moru
Njenu pojavu očima istražujem
Sama prelazi mokru cestu
Od mojeg daha prozor je zamagljen
Ostajem ukopan na istom mjestu
Ona odlazi od mene dalje
Al' ostat će u mojoj mašti
To divno stvorenje što daje
Smisao životu dok se ne ugasi
Post je objavljen 21.10.2008. u 21:17 sati.