Marketing
Fresh start
dakle
od mnogih postova
i stvari na blogu sad nema ništa
želim novi blog, ali ne da mi ga se raditi
sam Bog zna koliko je debilno kad trebaš izraditi adresu a sve su zauzete
btw..moja me baš dobro opisuje
otišli su i linkovi, a bilo je mnogo dobrih blogova među njima
no što je tu je...nećemo se time zamarati
***
malo nabrijana pišem ovaj post...ne znam se bolje izraziti
to je neka unutarnja ljutnja proizašla iz razočaranja
naime, opet (kao i uvijek) ima ljudi koji se samo predstavljaju prijateljima u mom životu, a zapravo me ne šljive ni 2%
nije da je to nešto novo, ali smeta te...
svaki puta vidiš kolika si naiva uopće i pomišljajući da će možda neke stvari sad biti drukčije
isto tako moram reći da me tuđa odjednom 'hladna' raspoloženja jako iznenađuju
ima ljudi koji su bili vrlo prijateljski prema meni raspoloženi
i odjednom...nula
doslovno kao da me nema
pretpostavljam što je to uzrokovalo jer znam vrijeme kad se to dogodilo, ali nije mi uopće jasno zašto se to dogodilo
jer mislim da doista to nema nikakve veze s nikim
i 100% nisam nikome ništa skrivila (ja se tako ne osjećam)
zato me to sve skupa i ljuti i čini neraspoloženom,
zbunjenom da ne govorim
doista se pokazuje da čovjek ima malo pravih prijatelja u životu
što ne valja sa mnom???pitam se.......
it makes me sad
***
nadam se da ću biti bolje raspoložena
jer sad nisam ni za što
u potpunom neraspoloženju razmišljam o idućim danima
i o mom nadolazećem rođendanu kojeg ću slaviti u Sarajevu
i to ''slaviti''...
ne znam..ne želim propustiti odlazak u sarajevo zbog samog grada
tj. te prilike koja mi se pruža,
ali zapravo mi se ne da ići
pogotovo uzevši u obzir s kim ću ići
(čast iznimkama)
***
trenutno se samo zbog jedne osobe osjećam dobro i bez greške se zna na koga mislim
(tko me zna, zna i o komu je riječ (a takvih nema tu))
najbitnije mi je da se uz svoju Sreću
osjećam odlično i tada jednostavno u mojoj glavi nema mjesta za moje trenutne probleme i neraspoloženja
moja Sreća ponekad djeluje tako na mene da jednostavno u trenutcima kao da nisam dio vlastite stvarnosti, već kao da sam u nekoj utopiji
gdje je sve savršeno i teče ko po loju,
gdje se osjećam prekrasno....
prvi puta imam takav osjećaj uz neku osobu
i mogu reći da sam nemalo iznenađena i to vrlo ugodno,
čak štoviše...postajem ovisna o savršenstvu koje mi ta osoba daje
obožavam svoju Sreću i želim da se osjeća uz mene kako se ja osjećam uz nju...
želim učiniti sve da se moja Sreća osjeća posebnom jer zaslužuje i 1000 puta više od toga
i želim da moja Sreća zna koliko mi znači
dosvidanja...vjerujem da će mi se ponovo dati pisati (ko da koga boli đon za to uopće)
Post je objavljen 17.10.2008. u 20:16 sati.