Vikend sam provela u spremanju i ribanju stana. Starci su mi dolazili u posjetu i stan je trebao šljaštiti od čistoće i urednosti... Svaki put kada radim ovakva spremanja donesem čvrstu odluku da ću marljivo pospremati za sobom i usisavati barem 2 puta tjedno da se opet ne dovedem u ovakvo stanje. Ali ne ide...ma koliko ja odbijala priznati tu činjenicu izgleda da ipak spadam u one neuredne ljude...ili je za to kriv suživot zbog kojeg mi nakon nekog vremena dosadi spremati i svoje i njegove prnje. Jer ako i spremim za sobom ona druga strana na redovitoj bazi ne spremi i sve se svodi na začarani krug i nakon nekog vremena izgubim svaku volju za urednošču i glancanjem. A lijepo je doći s posla u prostor gdje sve blista i istegnuti umorne papke preko trosjeda kojeg ne resi hrpa starih magazina, outfita proteklog tjedna i ostataka hrčkove hrane. I tako sam provela većinu subote: red poteza krpom – red poteza metlom – pauza na terasi uz čikanje i knjigu pa opet ispočetka. Krajnji rezultat vikenda je čisti stan, pročitana knjiga i nova naslaga katrana na plućima. I sreća pomješana s tugom što sam ih vidjela i što su se zadržali tako kratko. Roditelji mislim, ne mali zeleni.
Uglavnom pročitala sam uradak vrle striptizete i autorice jednog od meni dražih filmova Juno pod nazivom Lutkica (nažalost nisam pronašla engleski primjerak u knjižari tako da sam uskraćena za sve one američke slengovštine). Što da kažem...hm...nekako mi se srozalo mišljenje o njoj. Postoje dva moguća objašnjenja za to: ili sam očito totalna konzerva ili je ona stvarno osoba...khm...upitnog morala. Znam sad da će me većina strpati u ovaj prvi koš i onda vjerojatno tamo i pripadam, ako je konzervativno smatrati upitno-moralnim zanimanje u kojem jašite po tipu dok on ne svrši (iako nije došlo do penetracije – al’ whatever) i zvati to “umjetničkim plesom”, “girlshowom” i šta ti ja znam kakvim umjetničkim zanimanjem. Meni je to isto kao naplatiti tipu dobro drkanje rukom, a zna se u domenu kojeg najstarijeg zanimanja taj čin pripada. Netko će reći pa šta, cura je seksualno osviještena, što ako je spojila ugodno s korisnim. Ok, baš me briga za to što netko radi u svoja 4 zida, dal’ stoji odjeven u kožu na sve četiri i laje il’ se kukama probijenim kroz kožu leđa vješa za strop dok god je to stvar njezinog/njegovog izbora i dok god ne nanosi štetu drugima. Tko voli nek izvoli. Ali ja govorim o prodavanju svojeg tijela za novac, što u mojoj logici ne spada u stvar seksualne osviještenosti i slobode već u stvar zakona ponude i potražnje, gdje je ponuđena roba tijelo, a potražuje je zna se tko i gdje dolazi do “robno-novčane” razmijene. Nisam neka luda feministkinja, nosim grudnjak i nemam namjeru protestno ga spaliti na nekom trgu, čak štaviše nemam ništa protiv striptiza kao takvog. Kada sam prvi put pročitala u nekom članku da se prije nego što je postala poznata scenaristica bavila striptizom nekako sam si zamislila u glavi da se radilo o onoj glamuroznijoj varijanti striptiza a la Dita Von Teese....ali ovo je definitivno bio onaj sirovi flesh-on-flesh/body-to-body striptiz. Knjiga je u svakom slučaju zanimljivo štivo, ali se ne mogu oteti dojmu da nam spisateljica nastoji prodati “bubrege pod mudo” s izlikom da se time počela baviti zbog svoje znatiželje i katoličkim odgojem obilježenog odrastanja zbog kojeg je sada htjela istražiti svoje granice, a ne zbog pologa za hipoteku.
Post je objavljen 15.10.2008. u 13:47 sati.