Marketing
I close my eyes, only for a moment and the moment`s...Gone?
Znate li one presudne trenutke u životu?
U kojima shvatite da je to nešto to nešto ili da to nešto nije ono što želite da bude?
Recimo kada vam je netko malo duže vrijeme prilično dobar prijatelj. I nakon mnogo stvari koje su vam zajedničke ta osoba vam pruži podršku i pomoć u rješavanju nekog vašeg problema. Ili jednostavno napravi nešto jako simpatično, pa shvatite da takvu osobu želite uza sebe.
Stajale smo na kiši ispred kazališta Komedija čekajući ulaznice. Šćućurile se pod jednim kišobranom i započele priču o njima. I složile se. Jednoglasno. Postale žene. Pa susjede u busu za Beč. I ostalo.
Pa kada vam se netko prilično sviđa i polako. Vrlo polako upoznajete tu osobu. I niste sigurni što od te osobe zapravo želite. Pa za vas napravi nešto što vas jednostavno obori s nogu. I u trenutku te, kako bi moja Lor rekla topline pri srcu, shvatite da zapravo želite nešto više od te osobe.
Hmm. Bili smo na javnom mjestu. Okruženi ljudima. I slušala sam šale na svoj račun. I obrana je stigla.
Dobila sam cede na poklon. S tada meni jako dragim pjesmama. I uz naslov svake pjesme je pisalo zašto je baš ta pjesma odabrana. Kad malo bolje razmislim nekako mi se čini da bi bilo bolje da to nikad nisam dobila. Lakše u svakom slučaju. Ali sada je svejedno. Uglavnom.
Kada nekoga jako cijenite na nekoj poslovnoj razini. Kada vam je netko uzor. I uzme u obzir vas rad i trud i uputi pohvalu na vaš račun na javan način.
Pisali smo posljednju zadaćnicu te godine. U toj školi. Tema je bila pomalo slobodnija, ali trebalo je nešto posebno, jer je bilo malo delikatnije. Baš moja zadaćnica je odabrana kao najbolja. I pročitana kao primjer. Lol.
Ili zapravo kada vam netko jednostavno nije drag? Kada svakim pokretom i pogledom koji ta osoba uputi prema vama i obrnuto izazove u vama osjećaj bijesa? I dogodi se ona "kap koja je prelila čašu" te jednostavno izgubite svaki mogući živac i nasrnete na osobu bilo verbalno, bilo fizički.
Bilo mi je je žao isprva. No iritantna je bila. Postajala sve gora i gora. Dok nisam uključena u nešto što nije imalo nikakve veze sa mnom. Nešto zbog čega sam obezvrijeđena. Tada je puknuo film. I gotovo.
Kada čujete neku pjesmu i dođe do određene točke u kojoj se spoje savršen ritam, melodija i riječ i onda shvatite da je to jednostavno ona "vaša pjesma"? Naježite se...
Čitala sam lirike slučajno nakon što sam nabasala na nekoliko stihova. Zvučali su lijepo. Odlučih ih spojiti s melodijom. I dobila savršenstvo.
Ti trenutci su meni najdraži. Čine osobu najživljom.
Voli vas Muha.
Post je objavljen 06.10.2008. u 22:51 sati.