gledam slike,pokusavam se sjetith tih faca,imena ljudi koji su nekad tvorili dio moje svakodnevnice,a sada se pokusavam sjetit njihovih imena.....ti ljudi su samo prosli kroz moj zivot,a mislila sam da ce zauvjek ostati i da cu se svakodnevno s njima i dalje vidati....ali svatko ide svojim putem,zastane i pozdravi tu facu ako je slucajno vidi na putu....ljudi se pocinju izmjenjivati i zamjenjuju uloge u tvom zivotu,ali svejedno svaku facu od njih nosis u srcu....i svaki put kad ju vidis obuzme te neki poseban osjecaj koji je nemoguce napisat na papir(tj.blog)...jer zivot je igra koju mi igramo.netko ponekad izvuce nekog asa ili ima malo vise srece ali svi je igramo i ona nema pravila,mada neki s vremena na vrijeme ubace poneko.svi smo mi u toj jedinstvenoj igri koju igramo samo jednom,i zato trebamo pokusati izvuci deblji kraj....u svakom nivou ove igre kao i svaki dan u nasem zivotu dolazi neka nova nada i sve ima na kraju svoj happy ending
Post je objavljen 03.10.2008. u 14:00 sati.