E milijun puta nakon nekog razočaranja (a bilo ih je bogu hvala preko nekoliko) sama sebi kažem neću se više nikad vezat za nekog, neću više nikad nikom vjerovat i slično...e u tom mom slučaju vrijedi ona NIKAD NE RECI NIKAD!
Pitam se samo jedno: Zašto ljudi kad ih netko sjebe...opet popuste, oproste i to jednostavno zaborave?? Zašto se prelazi preko nečega što te povrijedi i što ti smeta?? Ma nijedna ljubav,ma ništa na svijetu nije vrijedno toga da se ti mučiš i samog sebe gaziš i trgaš si živce pokušavanjem objašnjena zašto ti pojedinci rade ovo ili ono...
Milijon i jedno pitanje se tu sad postavlja...al nitko na nijedno od tih pitanja ne zna odgovor.
Jesam, ZLOPAMTILO sam!!! I može me osuđivat i srat o tome koliko god ko hoće...preko puno stvari u životu pređem, al nemogu da ih ne komentiram, ne naljutim se, ne posvađam....a isto tako te neke stvari nemogu nikako zaboravit...
Zašto onda uvijek oprostim, kad sam svjesna da će mi ta ista osoba to ili još nešto gore opet napravit...
Ne znam zašto ...pitam nekad onog gore...zašto sam tolko mutava pa svaki put pređem preko tih nekih stvari,al ni On mi ništ ne govori...
Ponekad se jednostavno pitam ...Jesam li ja Medvjedić dobrog srca...ili međed kojeg svi jebu u zdrav mozak dok ne popizdi totala.
Post je objavljen 30.09.2008. u 12:21 sati.