Marketing
Grad iz nekog drugog kuta
Aviončić juri po travi, trese se, osjećam brzinu i najednom tlo ostaje za nama, polja promiču, ko u nekom filmu. Podsjećam se da ovo nije film, nije san. I ne mogu usporediti ovo ni sa čime prije. Slike se polako mijenjaju, kućice ko na nekoj slici, prolazimo iznad Save, auti kao igračke na onom dječjem tepihu. Ljudi se ni ne vide osim na nogometnim terenima, točkice koje se kreću daleko ispod mene. Trgovački centri i zgrade, naselja, livade, životi se odvijaju ispod nas, a mi stojimo, zaleđeni trenutak, minute prolaze. Poznati oblici kazališta, džamije, katedrale, maksimir na rubu prozora. Ovo se događa. Ovo je stvarno. Vidim vlastitu zgradu, ljudi šetaju parkovima. U nekom drugom vremenu mogla bih zaplakati. Divljenje prerasta u neku bezvremensku iluziju. Hvatam djeliće života ljudi kojima neznam ni ime. Autiće ko igračke koji klize cestom nacrtanom na papiru zemlje. Kako je malen ovaj grad. Kako su mali ljudi koji prolaze ulicom. Ako se samo malo odmaknemo, oni nestaju, nestaju u većoj slici grada, postaju kuće i ulice. Samo obrisi koji se skrivaju iza drveća i zgrada. Čine se tako nebitni, nevažni, izgubljeni. Lutalice koji pokušavaju stići kući. Znaju li kuda idu? Gdje će ih odnijeti vjetar? Oni su samo točkice na zelenoj tratini. Nestvarni. A iza svake je te točke život. Priča koja može slomiti srce. Možda kad bih mogla poletjeti malo više.... da se točke izgube u daljini.... ispod oblaka, iznad svijeta. Iznad ovog malog grada i ljudi iza njega. Što kad bi ljudi nestali.... ako zatvorim oči.... hoće li ih to izbrisati? Ne, oni će ostati. Tu u zraku, oni su presitni da bi bili na dlanu. Ima li bog ovakav pogled? Kradem te trenutke nepoznatih bajki ispričanih u pokretima presporim da ih zamijetim. A za koju minutu i ja ću biti samo još jedna točka. I što ja onda značim ovom svijetu? Samo još jedna priča.... još jedna lutalica na ulici. A od takvih se lutalica sastoji svijet.
Aviončić opet ruži po travi u spustu. Pukla je iluzija. Vrijeme se nastavlja. I mi hodamo, tako sitni da nas se ne može ni raspoznati. Ali te će točke stajati iza promjena. Tvoriti će novi svijet. Biti njegov dio i pripadati mu. Mi smo možda samo točkice, ne veći od vrha pribadaće, ali to su točke od kojih se sastoji budućnost.
Post je objavljen 27.09.2008. u 19:39 sati.