Marketing
Ništa nije vječno, ali je zauvijek izgubljeno
U posljednje vrijeme se baš loše osjećam. Mijenjam raspoloženja i stalno sam pod nekim pritiskom. Vračaju mi se slike i događaji, sve me pritišće. Stvari i događaji koje sam mislila da sam preboljela, osobe koje sam zaboravila. Stalno sanjam, u drugom obliku, drugoj dimenziji, ali znam na što se odnosi.
Osjećam se kao napuhani balon koji će svakog trena puknuti. I napuhava se i dalje i pitam se koje su granice.
Na poslu me sve pritišće. Ono nezadovoljstvo koje sam tako dugo prikrivala i stavljala u drugi plan više ne mogu potiskivati. Radna okolina me sve više guši i kako voljela posao koji radim nisam zadovoljna iz drugih razloga.
Doma mi je kao ono super. Ali kao dijete rastavljenih roditelja baš i nisam presretna. Slušati okrivljavanja i zamjerke s jedne i druge strane. Ogovaranje i laži. Iskorištavanje mene samo u pogledu neke koristi od strane vlastite majke. Želja da upravlja mojim životom iako već godinama zarađujem svoje pare i iskorištavanje svake prilike da me pred ljudima prikaže kao najgoreg kriminalca. Jer ona je meni dala sve, a ja nju sad odbacujem...
A ona mene ne odbacuje, samo ono ima perioda kad me ne treba ili kad me treba. Ne tako davno kad je imala nekog gospona (s kojim se i mislila vjenčati) koji je bio pun para pa je i ona imala "više para" držala je nos iznad svih. I nije me trebala, niti me zvala.
Niti mi je falila. Već sam se poveselila što me nema tko psihički maltretirati. No kad je to puklo, kad su se novci potrošili odmah me treba. Ali ja sam nezahvalna u njezinim očima iako glupača trčim na svaki njen poziv k njoj da vidim što je. I iako vadim zadnje kune s tekučeg samo zato jer ona nema što jesti (baš, a ima plaću skoro pa duplu od moje!).
I onda moj otac koji je stvarno nešto suprotno od majke. Živim s njim od kako je ona otišla i ne mogu mu zamjeriti ni u čemu. Ali kako bi bilo ono da nema ali. Ponekad voli popiti. Ali stvarno samo ponekad. No onda se stvarno napije onako. A ja ne volim alkoholizirane ljude i onda me to strašno izbaci iz takta. A ne bi trebalo znam, jer sve drugo štima i ne događa se svaki dan, pa niti svaki tjedan, samo povremeno.
A seka koja je s mamom mi stvara različite osjećaje. Volim je, ali se bojim što je s njom. Njezin odgoj ide u krivom smjeru. Ali ja joj nisam majka i ne mogu se mješati, baš to me muči jer znam da nije dobro. I na temelju nje vuče od mene novce ona za koju sam samo nezahvalna i loša osoba. A ne mogu biti takva i reči briga me za sve.
Na kraju tu dolazi ON. Netko moj ili netko koga poznam već ohoho godina. Netko tko planira samnom živjeti i stati pred oltar, imati djecu. Netko tko me stvarno voli. A ja ne znam ustvari što želim. Rekla sam da se neću udavati. I njemu sam to rekla. Ali on je uporan, a ja mučim muku da sam to rekla i da sad možda više i ne mislim tako, ali rekla sam naglas i kako preći preko toga. Znam da me to muči, no druga stvar je da me muči i to da nisam sigurna da li to želim. Želim li uopće njega.
S tatom sam si napravila rekli bismo topli dom. Živimo zajedno udovoljavajući jedan drugome i naravno klonimo se onoga što znamo da onom drugom smeta. Ne želimo više svađe u kući, bilo ih je i previše u ono vrijeme.
A sad uvoditi u taj sklad nekog tko je posve drugačiji. Nekog tko tvrdi da se može prilagoditi svemu, a nije bit toga svega prilagodba nego strah da ništa više neće biti isto.
Najgore od toga svega bojim se mogućnosti da mu dopustim da uđe u moj život skroz, a onda shvatim da on nije onaj 'pravi' ili da on nije onakav kakvim se prikazuje u ovih ohoho godina koliko dugo se družimo.
I nije da se sad prvi put tako osjećam. Kuha se to već mjesecima, što će se skuhati ovisi samo o meni. Moram malo poraditi na svojim osjećajima i moram shvatiti što zapravo želim. Dosta je tog zatvaranja u sebe, glumljenja kako sam super i kako mogu izdržati sve.
Nisam jaka priznajem to, ali želim biti. Zato moram preboroditi i ovu oluju pa ako i potonem znati ću isplivati.
Lijepo je moja baka na početku godine rekla - Prijestupna godina biti će duga i puna promjena, a možda i nesreća.
Nisam vjerovala da to ima veze samnom. Očito da ima ili postajem praznovjerna.
Post je objavljen 19.09.2008. u 11:40 sati.