Želim kuću
Bijelu, što sjene je danju pomiću
Prevučenu tvojom noćnom toplinom.
Želim snove,
Rođene od tvoje Želje
I krevet od sireninih ruku.
Kad jednom otvorim prozore
Ovom ludilu,
Želim samo Veliko plavetnilo
I zvona što udaraju niz kamene ulice.
Dok prelivena sam na krhkim stijenama
Stogodišnjim uplakanim ženama,
Grčki zrak vrelinom svoga daha pari mi usne.
U mojim očima nepregledna mora
Ljeskaju se i traže pučinu
O koju bi slomile sve tajne brodolomaca.
Nemam jedra s kojima bih dotaknula
Vrh površine,
Već paperjasto sidro u plećima.
Letim ponad ispucanog hrpta mora
Ispod delfini me prate
Topim se u zadnjim poljupcima suncu.
Želim snove tvoje,
I kuću na bolima izgrađenu
Okrugao svijet što gleda na moje Veliko plavetnilo.
Post je objavljen 10.09.2008. u 08:14 sati.