Evo mene nakon jako dugo vremena.
Puno se toga promjenilo i mnogo se odluka moralo donjeti. :) Ali nisam krenula pisati post da OPET pišem o svojim problemima. Zapravo ni sama ne znam zašto sam krenula pisati post. Strah me je da ću opet napisati neke depresivne stvari ko u prošlom postu. Primjetih kako je mojoj takozvanoj depresiji razlog samo jedan, i uvijek taj isti. Ah.. ali više neće biti. Evo to je jedna od tih mojih brojnih odluka koje su morale biti donešene. Ljeto sam provela večinom spavajući ili opijajući se u nekom parkiću. Ili sa svojim 'razlogom'. Mnoge su me stvari promjenile ovoga ljeta. Sad na bolje ili na lošije, ne znam. Nisam očekivala ništa što se dogodilo, ali eto ipak se dogodilo. Među najpozitivnim stvarima koje su se dogodile je pronalazak stare/nove prijateljice. Među najnegativnijim je da ću vjerojatno dobit cirozu jetre u skoroj budućnosti. A tako sam mlada... i naivna. haha... A jbg, pa kad je istina. Evo rođendan mi je za tjedan dana. Već sam ga proslavila zbog nekih okolnosti kao što je škola, ali još uvijek mu se neizmjerno jako radujem. Obožavam onaj osjećaj kad se probudiš sa spoznajom da ti je danas rođendan. Što da još kažem. Škola sutra... u zoru buđenje. :( jedino što mi je nedostajalo u vezi škole je bila ekipa iz razreda. I to je to. Bolesna sam. Prehladila se ja na danima piva koji su btw bili odlični. Jedino što bi promjenila je da su trajali malo duže a ne samo do 2. Koncerti su bili jebeni, sve 5. Mislim da sam gotova s postom, nemam više što za reći. Pozdravljam Danicu, Helenu i sve moje druge drage curice. Došao je kraj još jednog dugog, vrućeg ljeta.
I close my eyes, only for a moment, and the moment's gone
All my dreams, pass before my eyes, a curiosity
Dust in the wind, all they are is dust in the wind.
Same old song, just a drop of water in an endless sea
All we do, crumbles to the ground, though we refuse to see
Post je objavljen 31.08.2008. u 20:53 sati.