Marketing
napoko se imam kome "ispovjedati"...
ljeto je bilo kratko...tj... brzo je prošlo... bilo je zabavno... čak i kad nije bilo zabavno je bilo zabavno.... što god da to značilo... odlazila sam sa suzama u očima... bilo mi je žao... no ipak... vratila sam se u svoj voljeni grad sa osmjehom na licu... mislila sam da sam sretna... no ipak... nije prošlo ni 20min a na moje oči su se opet vratile suze... zašto?
koja je to ironija... misliš da imaš sve. da si sretan. a zapravo nije potrebna ni minuta da bi shvatio da nisi u pravu...
vezala sam seza nove ljude. oni su daleko od mene. vratila sam se starim ljudima. i oni su mi dalje nego prije.... ništa više nije isto... više ništa nema smisla.... sve se promjenilo.... a između ostaloga... i ja sam se promjenila....
propala ljubav. puno laži. pogreške.
tužna sam.
on je sretan.
drago mi je da je on sretan.
zaslužio je to. a ja sam zaslužila biti tužna.
nervoza. strah.
nervoza zbog laži. strah od istine. sve se vrti u krug. to je začarani krug i ja sam u njemu. bila...
i izgubila sam ovu bitku... znam.... ali dali to znači da sam izgubila i rat?
pitam se... dali mu nakon svega značim bar malo...
ne želim plakati. želim se smijati. ali nemogu. jer je ovo toliko žalosno da je smješno. pa plačem od smjeha. il smj ehom samo prikrivam suze...
ko bi znao.
ja sam nepoznanica. mene nitko ne poznaje...
nitko osim...?
želim da tako i ostane. jer kada bi me svi dobro poznavali onda onaj tko me stvarno dobro poznaje više nebi bio toliko poseban zbog toga. zar ne?
tek sada vidim koliko je žalosno biti samo jedno malo zrno pjeska u pustinji. a to smo mi. to je svatko od nas.
dali vrjedi zamarati se pitanjima na koja nitko nezna odgovore?
dali vrjedi patiti za prošlošču?
dali vrjedi boriti se za budučnost kada unaprjed znaš da je svaka tvoja bitka izgubljena,jer više nema onoga zbog kojeg je tebi i ono ništa što imaš bilo sve?
Post je objavljen 29.08.2008. u 11:52 sati.