Marketing
Moj mračni yoda...
Došlo je vrijeme da jednom određenom čudu posvetim par redaka ovdje...S obzirom na to da sam ja jedinstven skup gena(hvala mami i tati na predivnoj ostavštini kromosoma koji me čine unikatnom=>katastrofom naravno
) moj životni put je prokleti začarani krug koji niže jednu nevolju za drugom očito privlačim sve zlo svijeta nad svoju glavurdu(ili je možda upravo moja glavurda odgovorna za sve?tko će ga znati),enivej...stala sam kod misli o tome kak svaki tren(dobro nie baš svaki tren al ajd termin svaki tren možemo produžiti i na nekih par godina u ovom slučaju)ali činjenica je da svaki put kad pogledam okice gore već navedenog čuda iščekujem negdje u budućnosti malog zelenog gremlina koji će jednog dana nastaviti lozu,dakle momak ima očito moćan pogled
(iako je kratkovidan)...doduše to što je kratkovidan ide meni u prilog pošto sam na taj način sigurna da me neće ostavit kad me vidi raščupanu,umornu,uplakanu od pms-a ili neke slične tegobe rano ujutro ili pak da se neće okrenut za drugom ženom dok šećemo centrom grada(moš mislit,al ajd,vrijedi pokušati,barem su snovi besplatni).Sve u svemu život teče kroz činove baš kao u drami,moj ljubavni život ih ima nekoliko...čin prvi (I.)...odlučim da ću stajati čvrsto na zemlji,ne vrijedi se vezati za nikoga zato što smo kao prvo premladi,kao drugo svi su na istu shemu,dakle bekani,pfuj i ne vrijedni muke i suza...čin drugi(II.)...u život mi upadne osoba,nazovimo ga treća nepristrana stranka,no sa obzirom na već gore navedene činjenice iz čina broj 1 ja ne obraćam pozornost,nak nea to smisla...čin treći(III.)...treća nepristrana stranka čudnim putevima gospodnjim postane dio moje svakodnevnice,doh,povremeno bacim pogled ali ne preveč(nedajboževećegzla)da ne bi slučajno skuži kak mi srce zbog njega kuca mrvicu brže nego inače..čin četvrti(IV.)...počinje me ljutit činjenica da mi srčeko i dalje kuca brže neg što bi trebalo,ma otkud njemu pravo da uzrokuje tak nešt?to pravo imaju samo momci iz Metallice u svom unforgiven štihu,nea se on šta petljat u kardiologiju ak je komercijalist...čin peti(V.)...s obzirom da je treća nepristrana stanka u daljnjem kontekstu Tažaki već neko vrijeme dio moje svakodnevnice u jednom tmurnom trenutku završim u njegovom zagrljaju,prvo što mi pada na pamet jest da sam sigurna...i da zbilja lijepo miriši
...i da mi je baš dobro tak...čin šesti(VI.)...postaje očito da je čin prvi već odavno negdje zakopan dva metra pod zemljom pošto hodamo već više od mjesec dana,naime činjenica da sam pokraj njega sigurna,sretna,ne brinem se oko čupanja obrva,uvijek lijepo miriši,srčeko i dalje kuca mrvicu brže kad ga vidim,njegov osmjeh me uvijek oraspoloži i tak neke sheme je pomaknula onaj štit cinizma i sarkazma koji uvijek nosim,kad si unikatna katastrofa unaprijed računaš na brodolom koji ćeš izazvati...čin sedmi(VII.)...on je igrao Wow,ona ludila na F1,djeca su im imala najčru glazbeni ukus u gradu(naravno nasljedila od mame
) i najljepše okice u gradu(ae to dobili od tate),sjedili su na rokiću,puno jeli burek i tijesto sa sirom i puding,produživali su lozu i tak su živjeli sretno do kraja života...
....The End....
Post je objavljen 28.08.2008. u 18:39 sati.