Predzadnji zub na remontu.... „Prvo anestezija pa onda `dobar dan` kažem“, rekao je obveseljeni Žarko kad me vidio i izvadio peču inekcije. Ovaj put mi je obrađivao donju lijevu sedmicu. Malo za promjenu, jer me je cijelo vrijeme do sada bušio gore i dopizdilo mi je sjediti tamo razjapljenih usta kao vila narikača. No ovaj put mu se omaklo pa mi je pošpricao jezik koji je istom počeo drvenjeti... Nakon nekog vremena imao sam osjećaj kao da u ustima držim nešto veliko, sluzavo i živo što ima svoju volju i non stop se sudara s mojim zubima ili me pak polako ali postojano davi.
Žarko je bio brz, plomba je sjela na mjesto već nakon deset minuta. Sjela bi i brže da mu nije konstantno smetao moj umrtvljeni jezik. „Vječita borba zubara i jezika“, rekao je moj napola iziritiran, napola zabavljen zubar i po petstoti put pritisnuo moju nemirnu jezičinu svojim ogledalcem. Nakon što i tada nije uspio obuzdati udava, uvalio mi je u labrnju jedno tristo tampona. U kombinaciji sa sisalicom (koja je proizvodila zvuk koji je stravično podsjećao na moju staru susjedu kada se davi dok govori jer ima problema s glasnicama), bušilicom, stakalcem i njegovim prstima koji su se već nalazili unutra, bilo je loše i mislio sam da ću povratiti želudac na njegova čvrsta prsa. Ali eto nisam. I sada znam da u svoja usta mogu utrpati puuuno toga prije nego poludim.
Baba je za objed pravila bureke, a ja sam pojeo pola svoga jezika jer je anestezija popustila tek nakon četiri sata. Fakat nisam imao osjećaj gdje se taj sluzavi gad nalazi, a vječito sam ga pronalazio zagrizenog na lijevoj strani... Nije bilo krvi... Još jednom i gotov sam sa Žarkom. Bit će mi žao, viđao sam ga svaki dan protekli tjedan i dvaput ovaj... Navikao sam se na njegove žustre okice (to je sve što vidim od njega, nakon što me povali), volim njegovu inekciju i kada se nasloni na mene pa onda stenje kao da ga sleđa slon ševi. No zato mislim da će novčanik moga tate odahnuti...
Kupio sam si novu četkicu za zube i preporodio se. Multiplo. Uzeo sam Aquafresh 3-Way BUZZ :))) Kako ta malena drma, da vi to samo znate! Sve tri glave vibriraju kao da žele otpast s vrata. Odmah mi je na pamet palo nekoliko potencijalnih primjena ali njih ću ostaviti za kraj, kada osjetim da je baterija počela popuštati... :))))))) Još uvijek sam zadovoljan s Vademecumom Titan strong. Konačno sam otkrio sebe u kaladontu. Dobro, hvala Bogu što nisam otkrio sebe nego one stvarčice od kojih su mi čvalje dugo čiste i mirisne :)
I tako... Pola Zagreba nariče za mojom prisutnošću, čitav ja kukam za metropolom. Uskoro, vrlo uskoro...
Eh. Još malo pa ću biti punoljetan posvuda po svijetu... Velik je broj, taj 21. Oguliš koru s nove desetice, a jednom kad nešto počneš koristiti, nema undo funkcije, zar ne? Mati se već nervira oko toga, kada će koga pozvat na objed i sl. Naravno, radi se o tetkovcima, babi i đedu, prvim, najboljim i jedinim susjedima s kojima su moji u kontaktu (tipa kavurina svaki dan i sl.). Kum i žena mu. Iako je ostalo nekoliko dana, predak me nije pitao planiram li što sa svojim društvom. To samo znači da mu je drago što ne planiram ništa do njegove sljedeće plaće jer inače novčanik ne bi mogao izdržati toliku sušu (u zadnje vrijeme volim iščupavati klimave zaključke iz trulih premisa). Neka se obitelj i susjedstvo namiri, ko jebe ostalo, stav je. Najtragičnije je što mene takva okupljanja „meni u čast“ najmanje zabavljaju ali jbga, treba otrpjeti. To je ionako samo jednom godišnje. No tko mene išta pita. „A kakav bi ja to čovjek bio da ne napojim susjedstvo“, kaže moja mati ponekad (parafrazirano, naravno). To se mora. Iako su svi živčani i najradije bi skočili onome s druge strane stola za vrat, no to se mora.
Nek se mora... Nadam se da ću uspjeti odvesti koke negdje prije nego odem u metropolu. Makar na cedevitu u Talira, i sam Bog zna da smo se jedva dvaput vidjeli svo ovo vrijeme. Eto, jedni smo kraj drugih, a kao da smo miljama daleko.
Post je objavljen 28.08.2008. u 18:12 sati.