Onoga dana kada se nakon toliko vremena opet sretnemo
Ništa ti neću reći....
Moj pogled i suze u očima pokazat će ti
Koliko me boli to što mi radiš.
Koliko mi je duša usamljena i pati...
Oh,hoćeš li me ikada ljubavi svojom zvati?!
Hoću li ikada više doživjeti tvoje
Ruke oko svoga vrata,
Dali ću osjetiti otkucaje tvoga srca
Kad glavu naslonim na tvoja prsa.
Dali ću ikada doživjeti da me voliš
Bar upola kao nju?!...
Svaki novi početak je zapravo
Pokušaj da zaboravim sve ono
Što me kočilo i povrijedilo....
Sve novo što poželim učiniti
Nikako ne uspjeva...
Ne pitam se zašto jer znam....
Ti si mi anđele stalno u mislima...
Moj svijet si samo ti....
Moje srce je oduvjek tvoje....
Svaki trenutak posvećen je tebi...
Ali...uzalud....
Ja sam ti samo....
Neznam.....
Nedefinirana osoba u životu
moje rečenice su izgubile smisao.....
moj život je postao pakao....
od kad si otišao...
od kad si me samu ostavio....
željela sam da se vratiš...
i čekala sam te ....
ali nažalost opet sam ostala sam i ponižena....
ostala sam bez riječi i snage...
jedino što mi je ostalo je uspomena na
prošle godine koje smo zajedno proveli...
na zajedničke trenutke kada smo se zajedno smijali
i plakali....
na one trenutke kada sam znala da me voliš ....
ostalo je urezano u meni kao
najveći ožiljak koji
ću zauvijek nositi na srcu...
Na kraj svijeta vodis me
pa me tamo ostavljas, pa me ostavljas
na kraj svijeta vodis me
pa me tamo ostavljas, zasto me ostavljas
A ti idi i tiho nocas sidji
po mojim mokrim stubama aha, aha
bolje idi i jos jednom mi pokazi
da tek sam kap u vodama aha, aha
I nije za me tvoje zlatno ordenje
jer na tvom putu ja sam samo kamenje
Post je objavljen 27.08.2008. u 00:40 sati.