Mission accomplished :) Suzana is in my possesion :) A nisam usta ni otvorio. Dok sam s babom sjedio na balkonu i razmišljao kako da priđem đedu i poppnem question, tata me u podrumu već preduhitrio i valjda rekao đedu kako učim svirati gitaru. Kasnije, taman kada sam krenuo za đedom u kuhinju (dok si je ovaj točio stotu pivu toga dana :) ), pojavio se on sa Suzy... Dao mi je u ruke i rekao: „Sviraj!“
???
Hehehe, pokušao sam mu objasniti da je Suzy u katastrofalnom stanju što se tiče žica ali nije htio čuti za to. Sreća Božja pa su one žice koje su meni trebale ostale netaknute (iako brutalno raštimane) pa sam im odsvirao „Nearer my God to Thee“. To je, inače, prva pjesma koju znam odsvirati, naravno ne akorde nego onako fino, note by note kako piše u crtovlju :). S akordima se još stravično mučim. Iako nekako probavljam teoriju koja leži iza njih, sami raspored prstiju mi je ubitačan. Ne znam tko je prvi osmislio gitaru ali sigurno je bio teški sadomazohist!!
Dobro... Imam je. Klavijature je, naravno, dundo odnio kada se iselio. Šteta, bio je to lijep, skup i kvalitetan sintesajzer, savršen za učenje glazbenog. Ali ne mogu se nadati ovcama, novcu, pašnjaku i staroj, trošnoj kućici, zar ne?!
Sada stupa na snagu moj predak koji je, gledavši da uštedi, najavio kako će jadnu Petku trsiti njenih žica i dati je Suzani. Mislim da to nije pametna ideja jer sam se načitao savjeta kako nije preporučljivo ostaviti vrat gitare bez napetosti žica jer to može uzrokovati ozbiljna oštećenja. Doduše, Petka je ionako sva u ozbiljnim oštećenjima ali ovo bi moglo značiti definitivan kraj njene karijere. Na kraju je predak zaključio kako bi se trebalo nekako riješiti Petke... Meni je nje žao. Ne samo zato što sam joj dao ime nego jer me upravo ona natjerala da počnem svirati! Sjedila je sama, jadna i tužna u kutu sobe i sanjala o divnim davnim danima kada je brenčala u nečijim spretnim rukama. Onda sam je uzeo ja, zamijenio joj glasnice i pružio joj false hope!!! Pa nisam takav stvor da razočaram nevino žensko stvorenje, zaboga!! I sada da je nakon samo nekoliko tjedana ostavim?
Što se uopće radi sa starim, isluženim, poluraspadnutim instrumentima? Nekako mi je prebrutalno odnijeti ih na smeće... Užasnog li prizora vidjeti staru gitaru, saksofon, trubu ili ne daj Bože OBOU u smeću!! Kao da vidiš malo dijete! Ne... Mislim da će biti plača s moje strane i ravnodušnosti s njegove :(
Dobro, idem jest..... I to ću jedva napravit jer mi je Žarko danas obje gornje petice zapunio bogtepitaj čime i imam osjećaj kao da žvačem svježi beton svaki put kad zagrizem.... A i postao je puno skuplji, čak je cijenom prešišao i famozni amsterdamski Red Light District (nije da znam iz iskustva, samo nagađam).
E, da... Suzy će doći u Zagreb, to definitivno... Vrlo vjerojatno CityExpressom, FedExom ili nekim inim prijevoznikom. Nema šanse da ide sa mnom u Airbus 320. Prvo, već imam dva kufera i poteži ruksak, a drugo, mislim da bi Suzy došla u metropolu rastavljena na elementarne tvari... No, thank you.
Usput, u mome se domu opet događa nešto što će nam svima redovito dizati tlak i oduzeti nam gotovo sve slobodno vrijeme. Naime, moji su opet spasili nekakvo napušteno mače s ulice, jadničak tek 10ak dana star. Opet ista procedura hranjenja, čišćenja i pranja kao i s Pixiejem samo što ovaj ne ostaje kod nas. Draška, please, kada ovo dovoljno naraste, nosi ga!! Od onoga žutoga za kojeg sam te pitao nema ništa, one babe ga žele ostaviti sebi... Ja ću, majke mi, ispaliti glavom jer moji ne da su živčani postali nego su kao tempirane bombe s učestalošću aktiviranja svakih dvije minute. A uza sav taj stres opet moram slušati kako ćemo uletjeti u mamutski minus zbog mojih zuba. Jebiga... Kad bi barem dani imali po 48 sati da mogu i ići na faks i na posao, bio bi jako, jako sretan. Ovaj semestar moram naći nekakav smisleniji i bolje plaćen posao od Cinestara i nadati se da ću ga uspjeti uklopiti u predavanja, znakovni i ostalo.... Dobro, nema ostalog. Htio bi da bude ostalog ali očito neće biti..... Planirao sam toliko toga za ovu godinu početi raditi ali sada vidim da neću imati vremena. Želim raditi jer ne želim još jednu godinu slušati stvari tipa: "Ma ne moraš ti raditi, ja ću te uzdržavati dokle god budem mogao", a istovremeno znati da ga tri dana boli glava kada vidi stanje na računu... Zbogom mondeni živote, zbogom luksuze! Baš... Jesam li ja kriv što je inflacija veća od PDV-a? Što je svaka jebena stvar poskupila tristo posto? Valjda nisam... Joj da barem nađem kakav posao... Najradije bi odustao od faksa, vratio se doma i zaposlio se tu u Mercatora i primao 3000 kuna (serem, plaća im je tristo puta manja). Mrzim biti ovakav trošak bilo kome, koliko god netko tvrdio da nisam...
Curke, mislim da od ikakvog okupljana za 1. rujna neće biti ništa... Možda tamo negdje oko 10. prije nego odem u Zg, kada dođe plaća. Sorry ali uza sve ove zube jednostavno nemam obraza ni volje pitati za koju kunu. A nemam ni prebijene... Meni je jako žao (to vam ozbiljno kažem, sam Bog zna koliko mi društvo treba) ali situacija je takva... :((( Ma jbš sve to...
Post je objavljen 22.08.2008. u 21:45 sati.