Opet sam imala monologe u svojoj glavi, ako se to moze nazvati monolozima uopce. Obicno su to naredbe samoj sebi "daj se priberi", "jesi mutava", "get over it" i tome slicno, al se vuku satima, jer ona druga strana mene ne slusa onu prvu stranu mene. Reklo bi se cliche andela na jednom, vraga na drugom ramenu, no ja bi rekla da nisu lijevo i desno, nego gore i dolje. Sabranost i nesabranost u mom slucaju su racionalnost i emocija, no vjerujem da nisam jedina. Da, da, da.. "daj se priberi", "jesi mutava" i tome slicno spada u sabranost koja nareduje nesabranosti koja ju ni najmanje ne slusa, a iako je sabranost cesto puta u pravu i ima cvrste konce, cesto puta poklekne pored nesabranosti. I onda opet dolazi do raznih bitaka u drzavi zvanoj bsk, a rezultati su nespavanje, nerviranje, vjerojatno povisen krvni tlak, eventualna palpitacija misica zvanog srce, te lagani tremor cijelog tijela. I sad uz te simptome nek mi neko kaze da drzavu bsk nije zahvatio neki virus i koliko je pametno slusati kuckavi misic umjesto informacijske mreze iliti organa zvanog mozak?
Post je objavljen 19.08.2008. u 11:36 sati.