Valjda u životu uvijek mora postojati neka osoba koja izaziva strašan otpor u nama već samom svojom pojavom. Ponekad mi se čini da je takva reakcija razložna, a ponekad jednostavno ni sama sebi ne mogu dati odgovor zašto me taj netko tako smeta.
Znam, sve je to ljudski! Al onaj mali nemir koji se javlja pri pomisli da u susretu s određenom osobom imam zapetljaj u želucu dokaz je da se neke stvari ipak trebaju popraviti.
Lako je vidjeti Božji prst, Božje čudo u nekoj osobi koja mi je draga, koja mi zna uljepšati dan. Ali vidjeti Božje stvorenje u osobi koju baš ne volim, vidjeti Božje djelo u čovjeku koji mi je možda nanio neko zlo, našalio se na moj račun, možda čak i u onome koji me prijeko pogleda ili nekim svojim postupkom naživcira - e to je čudo! Za to se često treba potruditi iz dubine svoga bića!
Ali vrijedi, jer rekao je jednom B. Haring: "Mostovi k Bogu vode preko stupova od bližnjih!".
Post je objavljen 17.08.2008. u 15:40 sati.