Daleko prije svih planeta, zvijezda,galaksija pa cak i cijelog svemira zivjela je jedna nepoznata materija...materija koja je nastanjena u svakom covjeku ,svakom zivom i nezivom bicu,svakom predmetu koji nas okruzuje...ona nas okruzuje i cini svakog od nas njezinim malim dijelom.Kako bi vam lakse docarao i pokazao o cemu je rijec ,ispricat cu vam jednu kratku pricu koja je produkt moga uma.
Jednom davno nad mnogim zlatnim poljima,livadama prosaranim cvijecem,gorostasnim planinama pokrivenim snjeznim pokrivacima bivala je jedna gora u cijoj se unutrasnjosti krije magicna rijeka zatocena solidnom drvenom branom.
Kao i svaka nekvalitetna brana i ova je imala malenu pukotinu koja bi s vremenom pustala vodu koja bi tekla jednim od svoja 2 smijera,jer se rijeka granala na 2 smijera.Kroz jedan smjer tekla je mutna voda koja bi jako rijetko donjela kada sto dobro covjeku,a kroz drugi smijer tekla je voda toliko bistra koliko je ova bila mutna.
-I-
Kada bi brana popustila i bistra bi voda usla u vas mozak,nagle bi vas misli vratile u vrijeme bistro i sjajno kao sto je bivala i sama rijeka...Sjetili bi ste se pozeljnih trenutaka kojim se dan danas ponosite,i sa smjeskom na licu divite.Dan kad ste upoznali svoje najdraze i provodili s njima najljepse trenutke,dan kad ste si postavili cilj i sa uspjehom ga ostvarili,dani koji ce zauvjek ostati u vasim mislima i srcu.
-I-
Kada bi brana popustila i mutna voda bi prosla svojim koritom ravno u vas mozak,nagle bi vas misli vratile u vrijeme crno i mutno kao sto je bivala i sama rijeka...Sjetili bi ste se trenutaka koji vam dan danas smetaju i dali bi sve kako bi ih promjenuli na bolje,osobu,stvar, cjelokupno vrijeme koje se lose odrazilo na vas zivot...No sve te stvari,dobre ili lose,vec dogošene zavrsavaju u jednoj nepovratnoj materiji,zatocene u vremenu i prostoru...Nemoguce za povratiti,nemoguce za promjeniti.
Kao sto se citajuci, vjerovatno shvatili,PROSLOST je ta o kojoj govorim.PROSLOST vam uvjek sjedi na vratu,ona usisava svaki vas korak,svaki vas pogled bacen u ovome svijetu,svaku molekulu kisika koju udahnete.Sve dok ne pocinite zadnji korak,zadnji pokret,zadnji pogled i na kraju zadnji uzdah,kojim automatski postajete nepovratna proslost.
Post je objavljen 16.08.2008. u 16:44 sati.