Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/peopleinmaskscannotbetrusted

Marketing

you make it all better.

Što se događa kad staraca nema doma,kad je omiljena pjesma pojačana do maksimuma,sunce osvjetljava sobu, a vi ste na samom vrhuncu nekakvog delirija kojeg samo savršenstvo ovoga trenutka koji proživljavate može uzrokovati?

Ako ste normalna osoba,onda se naginjete na prozoru i širite ruku prema nebu očekivajući
nekakvo bogojavljenje.

A ako niste normalna osoba,onda pišete post na blogu kojeg niste
vidjeli najmanje 2 mjeseca.

Jeste li znali da glazba stvara poseban osjećaj koji čovječanstvo nikada nebi doživjelo
bez glazbe? (ha,ha,koja rečenica.)Da,posebni kromosomi-nešto. Uglavnom jako zanimljiva teorija,
a i nešto što ja tvrdim dok ljudi oko mene misle da još jednom nisam popila tablete.

Sretna sam ko neka sretna osoba. Sretna sam sama od sebe,budim se sretna i idem spavati sretna. Shvatila sam da ne volim ljeto zbog ispraznih razloga kao što je više slobodnog vremena,manje obaveza,blabla. Volim ljeto zbog malih stvari i velikih trenutaka. Volim ga jer se ujutro budim čitava znojna i polugola,i prvo što ugledam kad otvorim oči
(dobro,dasku,ali drugo što pogledam) je blještavo sunce kako obasjava onaj mali kutak prozora, i sve se čini tako sjajno,soba poprima veselije boje,sunce je savršeno blještavo,a zrak sav nekako slatkast i miriše na ...ljeto.
Ja stvarno volim jesen. Volim i proljeće. Ljeto obožavam. Zimu ne.Zima je hladna. I ljudi su hladni. Ali isto volimo ljude.


Jer ljeto 2008. bilo je ono ljeto,kad smo bili sretni,kad smo bili djeca,kad su bila neka ljepša vremena. Kad smo duge besane noći provodili ispod prozora sa gitarom i nekim odvratnim alkoholnim pićem koje smo posudili iz djedovog podruma. Kad smo se zaljubljeno gledali i brojali volime-nevoli latice na nekom smrdljivom cvijetu. Znali smo da je to zadnje ljeto da smo zajedno,i da će sutradan biti kraj. I znali smo da ćemo ovo ljeto prepričavati cijele godine,ali da ni u jednom sitnom djeliću sekunde nećemo moći uhvatiti ni najsitniji djelić od osjećaja koji su tada buktali u nama.
Plahte su mirisale na neki tamo mirišljavi deterdžent,pitao si me jeli mi bilo lijepo. Rekla sam ti da prekineš sa sranjima, i da imamo sreće što smo djelić prošloga ljeta i prošle ljubavi prenijeli na današnji dan. Naglo si se lecnuo.
Bilo mi je žao što sam to rekla,nisam to mislila. Privukla sam se tebi i zagrlila te,osjetila onu našu,mislila sam,davno izgubljenu bliskost. Upitno si me pogledao.
I sve je nestalo,sve se srušilo kao kula od karata,kao prosjek ocjena zaljubljene srednjoškolke.

Bila je zadnja noć,sparina u zraku,mrak u sobi.
Kimnula sam glavom.


I uistinu, bila je to najljepša noć ovoga ljeta.


Post je objavljen 11.08.2008. u 19:58 sati.