Marketing
08.08.08
Danas neman nikakav specijalni osjećaj, neki velik osjećaj uzbuđenosti, ali isto s velik nestrpljenjem očekujem otvorenje 29. po redu Olimpijskih Igara.
I sama kontroverza koja prati ove Igre od 2001 godine kada je domaćinstvo povjereno komunističkoj Kini izazvala je čitav niz negativnih reakcija. Meni je to stvarno velik događaj jer ipak to je jedinstvena prilika di će se 205 nacija borit za ono najsjajnije odličje predstavljajući svoju zemlju u najboljem svijetlu… I ako možda velik broj njih pod utjecajem dopinga, informacija koju san jučer čuja na televiziiji zaista je impresivna da će više od 40% testiranih sportaša na doping biti pozitivno… na taj način diskreditirati će samo sebe i državu iz koje dolaze, što je uistinu žalosno i protivno glavnoj ideji vodilji Olimpijskih igara: Važno je sudjelovati…
Da usitinu je važno sudjelovati, vjerujem još bolje i pobijediti jer je san svakog sportaša biti na prijestolju ( na samo sportaša jer svi mi težimo uvijek biti najbolji ) i slušati intoniranje himne svoje domovine u svoju čast.
I ako san uvijek spreman kritizirati ponašanje Kineskih čelnika prema Tibetancima koje nadaleko simpatiziram, danas mi je taj osjećaj za patnju i bol negdi skriven. I ako će mnogi današnje otvaranje najveličanstvenijih Olimpijskih Igara u povijesti iskoristiti kako bi svratili pogled na probleme ljudskih prava jer nema boljeg načina od Olimpijskih Igara kada su oči milijarda ljudi okrenuti prema ovom spektaklu. Protivim se svakom načinu nasilnog skretanja pažnje na bilo kakav problem u svijetu i uistinu se nadam da će sav trud i napor koji su Kinezi uložili proći u najboljem redu… Ne zbog samih Kineza nego radi onih drevnih dana kad su i Olimpijske Igre prvi put održavanje na drevnom Olimpu, kada se prekida svaki oblik nasilja i kada je sport bija broj jedan.
Teško je boriti se za odličje kada vjerojatno kraj tebe stotine, tisuće ljudi pati, a vlasti to pokušavaju prekriti, vjerojatno da san i ja tamo ka sportaš pridružija bi se onoj skupini sportaša koji su potpisali apel i poslali ka kineskom predsjedniku radi većih poštivanja ljudskih prava, smatram da je to bila moralno obveza svih sportaša sudionika i samog međunarodnog odbora jer nije potrebno ulizivati se najmnogoljudnijoj zemlji svijeta ili nekoj drugoj svjetskoj sili… smatram da se sport i politika ne smiju miješati, ali povezani moraju biti… ovo je događaj kada je svijet povezan u jedno radi sporta, radi sportaša i radi ljudi i smatram da nasilje, rasna, religijska ili nacionalna pripadnost ni na koji način ne smiju niti mogu pronaći način da zaustave sport u povezivanju svijeta u jednu cjelinu…
Post je objavljen 08.08.2008. u 10:12 sati.