Marketing
Dar
Govorim u posljednje vrijeme...kako se osjećam poput Mojsija...
...situacija oko mene zahtijeva podignute ruke gore...zatvorene oči ....i vjeru...
...no...desi se jednostavno da me priklopi na trenutak teret...i ruke se spuste...
...tada se otvaraju oči ovom svijetu....i ....treba snage po kojoj bih opet mogla podići ruke...
I noćas...su se ruke borile s očima...
..oči su ostajale prikovane na situaciju koja otežava rukama da se podignu...
...a opet...baš zbog nje ...one i moraju biti gore...neprestano...
...i provedoh noć...tražeći Lice Gospodinovo...volju Njegovu...
...pitajući se...je li ovo predamnom doista volja Njegova...
..je li to naplata nekih mojih zaostalih računa....
...jesam li ičime mogla zaustaviti ......preusmjeriti ovaj križ...pod kojim s ljubavlju leži moje dijete...
...i naprezala sam srce da čuje Njegov odgovor...
..uzdizala oči visoko ...ne bih li vidjela u Njegovim očima tu Ljubav...koja bi me umirila...ulila snagu......po kojoj bih znala da je tu...i da je ovaj križ baš ono što je On namijenio nama...
...i u tim mislima ...dočekah jutro...prvu jutarnju kavu...koju već poduže vrijeme ispijam na daljinu ...s bićem pred kojim se otvaraju moje dubine...i pred kojom nezaštićena pokazujem svu svoju ranjivost i krhkost...
...s onom...koja mi je darovana ....da bih ponekad mogla vidjeti Tebe ..
...u srcu koje živi po Tebi....u čovjeku slabom i malom...u kom stanuješ Ti...
...koji ga činiš velikim...svetim...
...i nakon poklopljene slušalice....ne prođe dugo ...i primih sms... : „Imaš mail“...
...otvorim ga ...i ugledam nešto što želim sačuvati od vremena...
...nešto...čemu ću se opet vratiti....čemu ću se vraćati iznova...
...Tvojim riječima kojima progovaraš ...uoblikujući ih kroz ljudsku riječ...koja dopire do mog srca....
Stojim i ne znam što učiniti, što reći...I dok slušam tvoj glas prekrcan suzama isplakanim i neiskplakanim, pitam se što ti reći. O vjeri ti ne trebam reći ni riječ, ti svaki dan prevaljuješ brda svojom vjerom. Samo Bog zna koliko se upireš protiv svakog razuma i protiv proturječnog glasa koji ti svakodnevno šapuće da ne može biti, da je bezizlazno....Snaga tvoje vjere mora pokrenuti i ovaj put Nebo.
Kakav bi to bio Bog koji bi odmaknuo ruke koje mu uvijek iznova pružaš? Mi vjerujemo u Boga potpunog predanja. Mi znamo da On zahtjeva da se nadamo, u nadi protiv svake nade. Tada nam pruža svoje ruke i uzima na sebe sve naše terete.
Daj Isusu sve svoje brige. Daj Mu ih potpuno. Daj Njemu sve nemoguće situacije, jer po ljudski nemoguće je i Njegovo uskrsnuće, nemoguća je tajna Njegova utjelovljenja, nemoguće je da je On sav u Hostiji, nemoguće je da ga je Majka začela po Duhu Svetom....Ali, to što je nama nemoguće, Njemu bijaše moguće. Tako je bilo oduvijek i tako je sad.
Bog je uvijek tražio u nemogućim situacijama od svog čovjeka i nemoguću vjeru, nemoguće predanje. Od Abrahama tražio je da sina žrtvuje, i Abraham je pregorio sina, jer Bog je dao i Bog hoće uzeti. Bog tada zaustavlja ruku Abrahamovu! Od Marije je tražio da se izvrgne sramoti, kamenovanju zbog trudnoće, i Marija je rekla svoje DA. Ni Josipu nije rekla o svojoj trudnoći, nego je pustila da bude s Njom ono što Bog želi, čak ni od njega nije tražila zaštitu. I nisu je kamenovali, Bog je poslao anđela Josipu da ne otpušta Mariju.
Bog uvijek traži od nas nemoguće i daje nam nepojmljivo, nehvatljivo, nemoguće u izobilju svoju milsot. Bog traži da Mu damo sve svoje brige i da prihvaćamo volju Njegovu za nas, pa makar to značilo velike gubitke sudeći po ljudskim mjerilima.
I zato otpusti svoj grč, ispruži svoje dlanove i u ovim trenucima i nek bude što god On hoće. A mi ćemo ga moliti da to bude život i život ove bebe, život tvojih najdražih...
Svaka tvoja suza molitva je i vapaj.
Bog traži nemoguće od nas jer je učinio nemoguće radi nas. Izvrgnuo svog sina svim mogućim progonstvima da nam pokaže put. nije poštedio ni majku Isusovu boli i svih mogućih tjeskoba i stradanja. Bila je usamljenik, prognanik, siromašak Božji. Nije pitala što će biti sutra, nego se oslanjala samo na volju Božju u svemu. Bog traži od nas nemoguće i šuti, jer šutio je i dok Mu se Sin znojio krvavim znojem...Na Njegove vapaje naizgled ostajao je dalek i nedodirljiv, da nama pokaže kako u toj šutnji moramo reći; ja te molim odmakni ovja kalež od mene, ali nek bude volja Tvoja a ne moja.
Nakon tolikog trpljenja kojem su i Isus i Njegov Otac, i Marija bili izloženi, Otac ima pravo od nas tražiti nemoguće...A nakon smrti dat će nam život, nakon predanja vrtit će nam radost bez obzira što se događalo, i priljubit nas bliže sebi.
Ja te ljubim i snažnu bol osjećam zbog tvojih boli, i divim se tvojoj ljubavi i predanju, ti si Majka poput Kristove majke i nasljeduj je u svemu. Digni glavu i zahvaljuj Bogu, jer najdražima daje najteže...Ti si Njegova odabranica. A meni oprosti kad ne znam što reći, jer moja vjera je slabašna...Zbog toga ti pišem sve ovo što nosim u duši.
Hvala ti Emo...nedavno si napisala...
“Ako želiš doprijeti do nečijeg srca, ne prilazi mu bez srca. Ponudi mu svoje. Cijelo!“
Hvala ti na tvom...cijelom srcu...po kom se opet podigoše moje ruke...
Post je objavljen 07.08.2008. u 07:11 sati.