Pavam, ne pavam, pavam, ne pavam, dudam, pavam, pavam, pakam... dudam, pavam, ne pavam...
Evo opet ja, Tin. Ovaj put diktiram mami. Ona je preumorna da bi mislila, a ja još uvijek ne mogu tipkati. Mama i tata stalno viču: „gle kako nam mali raste“, a meni samo glava raste, kako mi se čini.
E da, danas su mi prvi puta uvalili dudu.
Iako se moja mama uporno (puna tri tjedna mog života) protivila dudi – kao: „rano je, još je mali, bojim se da ne poremetimo dojenje“ i sl. - danas je ipak odustala. Uvalila mi dudu. Ja pljunuo, ona opet uvalila. Ja pljunuo pa udrio pakat, a ona odlučnije uvalila. Ja zaspo. Onda se nakon pet minuta probudio jer mi je ispala duda i udri pakat, a mama mi je opet uvalila, ali sad ne pavam nego buljim i dudam. Šta ću.
Moram vam malo detaljnije objasniti ovaj naslov bloga i zašto mene danas snađe duda.
Papat i pavat ili papat pa pavat, pitanje je sad.
Naime, meni pavat odlično ide uz papat. Zato moja mama, kad je netko nazove telefonom, a ona se javi jer u tom trenutku ja ne pakam, uglavnom kaže: „evo visi na sisi“.
Ja tako vooooooooolim tu moju siku. I jednu i drugu. I stalno pakam i cuclam prstiće kao da bi papo samo da dobijem siku. I onda ja sikim i pavam. Ustvari, ja ćopim siku, ono hammm!, i dva-tri puta povučem jer ustvari nisam gladan. Sikio sam prije petnaest minuta pola sata pa mi je mama uzela siku, a ja udrio pakat. Pa me ona nunala, pričala mi, tepala, presvukla me (jer sam u međuvremenu i kako). I onda se mama uplaši da sam ja još malkice gladan, pa mi da siku. I ja dva-tri puta povučem pa pavam.
Pavam ja tako k'o pravi. A mama... Štipne za uho, pa ja papam malo i opet pavam. A ona za obraščić. Ja opet malo papam pa pavam i pavam, a sika mi u ustima. Pa ona izvuče siku, a ja udri pakat, mada sam do tada čvrsto pavao na siki. Pa ona opet da siku, a ja dva-tri puta povučem i pavam. Onda ona opet izvuče siku, a ja udri pakat.
Uopće ne znam kako me ta mama ne kuži. Pa ženo Božja, ne možeš mi uzet siku dok ja pavam. Al' ona onda kaže tati: „mali zeza“, i uzme mi siku tako brzo da se ja ne uspijem ni probuditi. Malo me nuna i brzo stavi u krevetić. I onda šuška, pjeva mi stalno onog glupog Zeku i potočića kojeg su mi pjevali još dok sam bio u stomaku. (O da samo znaju koliko loše pjevaju, uopće nemaju sluha. Morat ću im jednom reći.)
Ljulja mene mama moja, a ja se od toga svega samo razbudim i pakam. Pa papam svoje prste (što mi mama isto ne da) sve dok ne posustane i ne da mi siku.
E, i tako su mi starci danas uvalili dudu varalicu. Nemam pojma šta im je. Ej, ljudi, šta se radi s dudom? Nije to sika, ništa ne curi, nema mlijeka, ne mogu papat, a ni pavanje mi s njom ne ide najbolje.
Idem ja najbolje opet pakat.
--Tin
Post je objavljen 06.08.2008. u 21:08 sati.