Marketing
Kanjon Drine
Prva slika je slikana oko 6:15 ujutro (nisam dotjerao sliku, kanjon je crven na izlasku sunca). Probudio sam se rano u Subotu, negdje oko 4:30. Nabrzake sam se spakovao i ulovio "hiker's express" za South Keibab stazu. South Keibab staza je jedna od najpopularnijih u Grand Canyonu i mahom se koristi za silazak do rijeke Colorado. Staza inace pocinje na 2213 metara nadmorske visine (mnv), zavrsava se na Brigh Angel campgroundu na 756 mnv a duga je oko 11.7 km. Sletio sam sa ruba kanjona relativno brzo (oko 4 sata) i vec oko 10 sati sam bio u kampu. Tada pocinje pakao - ziva na termometru je pokazivala 40C.
Cijeli dan sam proveo spavajuci, hladeci misice nogu u Bright Angel potoku i kontajuci kada ce sunce zaci i kada ce makar malo zahladniti. Nikada! Kada sam legao da spavam u 8 sati navecer, temperatura je bila oko 36C. U pola noci se zavukao zrikavac u sator i poceo zrikati tacno iznad glave. Istjeram ga nekako kad me pola sata kasnije probudi tvor. Hoce hrane ili cega vec i uporno mi rovari oko satora... Otjeram i njega i nekako uspijem zaspati sa mravima koji su me ujedali po nogama. Za divno cudo, ustanem ko tica na sabahu. Listovi su me bolili do suza (11 km serpentina dan ranije) i nisam mogao hodati po ravnom terenu. Na svu srecu, misici na prednjem dijelu nogu (neznam kako se zovu) su bili kao novi i nadoknadili su ono sto listovi nisu mogli.
Na moju srecu, temperatura nije presla 29C i sunca uopste nisam vidjeo (sezona monsuna). Za povratak na vrh kanjona sam uzeo Bright Angel Trail (14km) radi lakseg uspona. Put nazad je bio pravo zabavan; sprijateljio sam se sa nekim hikerima i pola puta je proslo u zajebanciji. Druga polovina staze (Indian Garden) je provedena mahom u tisini i ocajnom kalkulisanju koliko metara nadmorse visine mi je ostalo. Kako god sam izracunavao ispadalo je 900m. Na pola sam puta i tek sam prevalio 500m a ostalo mi je oko 900m! Koja je to bila zajebancija - da skratim pricu; dosao sam na vrh oko 1 poslije podne. Penjanje sam zavrsio za 7 sati i 30 minuta i time sam postavio licni rekord koji absolutno nikada vise ne namjeravam oboriti (makar ne u Junu, Julu ili Augustu).
Sve u svemu, Grand Canyon je velicanstven i salijeva strahopostovanje. Rijeci ni slike ne mogu opisati njegovu velicinu i ljepotu; to se jednostavno mora vidjeti. Za buduce avanturiste, predlazam da ga posjete prije ili poslije ljeta i da pokusaju izbjeci Juli i August radi vrucina. Ruksak nebi trebao biti tezi od 8-10 kg (sa najmanje 3 litre vode). Sretno...
Post je objavljen 23.07.2008. u 03:24 sati.