Da kažem da ga volim, jer obožavan onaj osjećaj u samo jutro, kad tankim glasom jedva progovori eeei.....
Bii li mi ko virova?
Nije važno.
Jer ja znam. :)
Volim te, jer znam i kad jedva dišeš, ostaješ samnom budan razgovarati...
Volim kako me nasmijavaš. Kako pričaš...
Volim i kad šutiš. A znaš da me izludiš.
Volim te zbog svakog pogleda koji mi oduzme dah, i ne uspijem ništa nego pognuti glavu...
Volim te jer je s tobom sve moguće. Čak i onda kada se činilo da nam nema pomoći...
Hvala ti što mi svaki put dopuštaš da završim misao.
Hvala ti za osjećaj koji stvaraš u meni.
Znam da nikad neću odustati od tebe.
Znam da nikad nečeš odustati od mene...
I da.
Hvala ti na prvom zagrljaju.
Takve nas sanjam zauvik....
Volim te.
Do neba i nazad.
P.s..: Kad će taj petak više?
Post je objavljen 16.07.2008. u 01:35 sati.