Sreća što me prati u stopu,
u hodu rajskim dubinama.
Tuga što me krije noćima,
čuva u tajnama prošlosti.
Ljubav što regenerira moje misli,
potiče moje tijelo i zabavlja moja osjetila.
Srce što kuca svake minute i dijeli
moje trenutke od drugih.
Vrijeme što teče porama života,
što čini sve što dotaknemo novim ruhom sadašnjosti.
Voljeti što znači živjeti i željeti,
davati i primati, htjeti i moći.
Svjetlo što obasja moj um, što vodi mene
u mir, u spokoj koji ne prestaje.
Noć koja me vodi u snove, koja čuva moja nadanja
pod pokrivačem želja.
On zbog kojeg živim i sanjam, dišem i volim,
sjajim i čuvam, mirišem i želim, osjećam i molim,
drhtim i stvaram.
Trenutci koji me vode u srčani dio mojih misli,
koji me čine osobom koja je sklona regeneriranju,
osobom koja voli opasati svoj osmijeh
i razdijeliti ga na tisuće komadića, za svakog pomalo.
Baš kao što to činim sad.
Ovom pjesmom poklanjam vam osmijeh i trepćem u
mirisima novog dana. Sve je to moj život,
a svaka ova sastavnica je potrebna da bi
mozaik izgledao neponovljivo
i svježe svake sekunde koja se gubi u mojim damarima.
Srce je da se malo zasladite :)
Dragi moji prijatelji, kao prvo ostavljam vam svoju veliku ispriku zbog nenajavljenog izbivanja na duže vrijeme. Imala sam obiteljskih i životnih problema koje nisam mogla odgoditi te sam morala "nestati" na neko vrijeme. Iskreno i duboko se nadam da mi to niste zamjerili. Sad sam se vratila sa osmijehom koji poklanjam vama, nastojat ću nadoknaditi većinu toga i željna sam vaših misli. Da budem iskrena, toliko ste mi nedostajali da ni sama nisam mogla vjerovati. Pozdravljam Vas u nadi da ćete mi oprostiti svaku grešku i propust, trudit ću se, a trud često biva nagrađen. Sve vas grlim i ljubim, u srce naravno, tako da taj sjet bude vječan.
Barbara.
Post je objavljen 15.07.2008. u 11:43 sati.