Marketing
*Stare Navike Teško Umiru,A Nove Je Teško Steći*
Ovaj post je tako znacajan a pise ga dijete koje nema pojma sto je zapravo znacaj..
Dijete kojem falis..
Dijete kojem si drag..
Dijete koje te zeli za prijatelja..
Dijete kojem je zao..
Dijete koje boli tvoj nemar za njega..
Dijete koje je jednostavno samo dijete..
A djeci se sve oprasta..Onda???
Vratimo uzete komade na mjesto,ponovno složimo to ogledalo...
Nepozvan, nastanjuješ se u mojoj glavi. Predugo si tu. Sakrio si se posvuda u meni. Ne želiš me slušati i jednostavno izaći van. Pokušavam ti pobjeći. Ali
ne mogu. Nema povremenog. Vrijeme stoji. Ti mi izmičeš. Razlozi me guše. Svi tvoji i svi moji. Daleki pogledi. Čudne, zbunjujuće riječi koje izgovaraš. Tvoje oči koje me gledaju. Misliš da te ne vidim?? Da je barem tako. Da sam barem slijepa i gluha. Nevidljiva. Da ne postojim. Ne dišem. Da nemam srce. Da nemam osjećaje. Da sam hladna i okrutna. Bezobrazna. Zbog tebe poželim biti sve ono što sada nisam. Osjećam te. Previše. Pucam. Ludim. Plačem. Ne podnosim se. Minute su preduge.
Dani prekratki, sivi, bijeli, žuti i plavi. Mirišu na tvoju kosu. Dani su samo dani i ništa više. Podsjećaju me na zvuk tvoga glasa. Na hladne putove tvojih laži. Dani bez tebe. Ti si dio puste daljine. Djelomična sjećanja na polovično ništa. Ti. Propalo jučer. Danas koje prolazi. Sutra koje bez tebe ja ne želim.
Ovo nema smisla. Nisam dobro. Nikada nisam imala namjeru pustiti te unutra. Nasmijao si se. Poljubio me. Uništio me. Sjajno. Ja te volim. Nisi ti kriv. Niti najmanje. Razum sam odbacila negdje na cesti onog dana kad sam te upoznala. Slomio si me. Moje malo srce.
Imam samo prazne ceste. Snove. Želje. Nade. Imam gomilu sunčanih jutra. Imam malene kapljice kiše. Imam sve što želim, ali nemam ono što želim najviše na svijetu i to me plaši. Ja nemam tebe.
* * *
Naše društvo ima poprilično iskrivljen stav o svemu, pa tako i o tome što je to 'cool', a što je to 'uncool'. Iako se mojom sredini 'cool' ljudima smatraju oni koji furaju uske trapke, tonu šminke, zlatne majice s dekolteom i uvijanje bokova na narodnjake, uvijek se nađu iznimke. Kao, npr. ja.
Eto, u slijedećem se slučaju sama sebi čudim.
Hodajući po sivom gradu prepunom ljudi susrećem razne ljude, metalce, punkere, šminkere, rockere, rapere, emo klince i ne primjećujem ih, prolaze pokraj mene kao da ne postoje. U gomili ljudi primjetim jednu djevojku. Zastanem i ne vjerujem što vidim. ''Ona je normalna, ona je sasvim normalna'', prođe mi kroz glavu. Po svom stilu nije pripadala ni jednom klanu, bila je tako obična, a opet tako posebna. Među svim tim ljudima koji se trude biti primjećeni, primijetila sam samu nju. Ona je od tog dana u mojoj glavi ostala zapisana kao 'cool' osoba.
Nekim sam se čudom danas s njom upoznala. Nije mogla vjerovati da netko za nju misli da je 'cool', ali nije mi zahvalila, već mi je rekla: ''Nemoj me smatrati nekom 'cool' osobom, jer svi smo mi cool.'' O toj bih rečenici mogla govoriti satima, jer me potaknula na razmišljanje. Već dugo u sebi nosim 'kompleks manje vrijednosti', pa zar ga može smanjiti jedna osoba koji sam upoznala po prvi put u životu? Zar sam i ja cool?
<..Sara ^^Hvala ti.Puno mi to znači <3 [I hugged you] ..>
Vracam se u stvarnost.U ovaj gadan svijet.Nema trenutno mašte.Naša osobna apokalipsa postaje problem za cijeli svijet.
Ne žele se udružiti,sami rušimo norme.
Krivnja se svaljuje na nas,nova katastrofa.
Vikati s prozora,neka se čuje,Ja sam ta koja hoće promjenu!
Ne dopuštam ušutkavanje,da!
Svjetski problem postaje moja apokalipsa.
Jedan je sam,treba se izboriti,samo idi!
If we don't take action now
We settle for nothing later
Settle for nothing now
And we'll settle for nothing later
If we don't take action now
We settle for nothing later
We'll settle for nothing now
And we'll settle for nothing later.
Moje područje je okupirano,nemam slobodu koju sam jedva postigla.Oni dolaze,otuđuju,ne možeš im ništa.Otrov za mene,puni džepovi,istina je izblijedjela.Ogromna zabluda,ogromno povjerenje.Ne uče na greškama.
Ogromne ideje,ogromne fantazije,fantastična pušiona.
Sve teče po planu.Vraćate se.Otpor je preslab.
Usuđujem vam se pljunuti pod noge na svoju zemlju.
Fuck you, I wont do what you tell me!
Gaze te.Ti im dopuštaš.Njima,bez imalo obraza i shvaćanja za običnog iz mase,poput tebe.Ti to možeš promijeniti,svojim protestom potaknuti ostale.Ali ne,ti šutiš,pokunjeno.
U tebi je bilo pobunjeničkog duha,odustao si.
Nemam pravo reći ali sam dio toga.Ubog toga što jesam,diskriminacija.Glas običnog se ne smije čuti.Bojazni da se ne uzburkaju inače mirne vode pune jednoličnih masa.Jedan protiv svih,većina protiv pojedinca.Stanje će se promijeniti,samo jedan korak ka ponoru i nećeš pasti.Uvijek ima netko tko podržava sebi sličnoga.
Uz mene,da ili ne,nije bitno...
U mirisnom jutru..
Osjećam tvoju blizinu..
Ponovno si tu..
Dokaz o povratku..
Plava ruža na stolu..
Trgam stranice realističkog razmišljanja
u nadi da ih nikad više neću pročitati.
Previše istine je izrečeno u toj knjizi.
Previše.
Trudiš se ne misliti toliko "realno"
A,zapravo moraš - jer samo tako možeš preživjeti
i prkositi drugima.
Iz takte te izbacuje činjenica da te nitko ne sluša
kada želiš nešto reći ili pak dokazati da si u pravu.
Realno govoriš,dokazuješ da si u pravu
I opet te nitko ne sluša.
Digneš glas,bacaš stolicu
Vidi ti se bijes u očima...
I opet te nitko neće shvatiti
jer si samo htio dokazati...
Prokletu Realnost.
Ljeto koje je započeto tako lijepo,s osjećajem produženog vikenda ali s mišlju da nemaš onih klasičnih obaveza. To stvarno dođe opušajuće nakon mnogih mjeseci divljanja po školi i šaranja po klupama da ti vrijeme brže prođe. Kada zaokružim prošlu školsku godinu shvatila sam da je to godina velikih promjena. Jako je teško usporediti mene prije samo godinu dana i upravo ovaj trenutak. Da,ponovno sam upoznala sebe i svoje prijatelje i okolinu u kojoj živim. Otkrila sam neke stvari koje nisam prije znala..i shvatila da je ovo prolazno. Trenutci nisu vječnost,vječnost je trenutak.
Moja vječnost je prožeta s osobama kojima dajem dragocjene dijelove sebe,ono što se nekima ni ne usudim izgovoriti. Moja vječnost je trenutno tako lijepa i sastoji se od toliko trenutaka. Svakome se obraćam s visokim poštovanjem,sa sjetom u srcu,sa spoznajom da nijedan ne želim promijeniti jer,da se nisu dogodili,ne bih bila ovo što jesam. Osoba koja uživa u jednom od života,koja diše punim plućima i ne misli o kraju iako ga se ne boji.
Oh,tako iznenadno.
More..Ah.Odlazim vam ja 31.7.Ma jedva cekam.Tam imam frendove i frendice.Svega i svačega.
Odlazim s papirom i olovkom.Pisat cu.Ljepo budem sjela na rivu.Il plazu.Uz sum valova.I svjetlost mjeseca.Ta svjetlost koja prati more.Beskraj.
Da.Nemogu cekati.Vec mastam.Heh....I naravno, objavit cu to kaj cu napisat.Pa da vidite kak cu uzivat :D
''..Samo da neđem mjesto da je posadim
Ona procvjeta brzo i dosadi...
Ljubav,pa zar i ljubav...''
Ponekad mi nedostaje nesto vrlo povezano s tobom,glazbom,ljetom,kišom,dugom,prijateljima...
Cesto gledam neozbiljno na stavrnost..
Nedostaje mi netko da pravi društvo mom osmjehu..(Simmba)
Nedostaje mi povezanost,otvoren odnos..(Obitelj)
Iz sna me budi glas koji ne poznajem..
Nedostaje mi ulica,plaža..
Prostor koji poznajem..
Prostor kojem vjerujem..
.........Ponekad.........
..Cujem Vrati Se,Cujem Ostani..
I always tell the girls, never take it seriously,
if ya never take it seriosuly, ya never get hurt,
ya never get hurt, ya always have fun,
and if you ever get lonely,
just go to the record store and visit your friends....
Javim se.Kad dođem kuci.S mora.Do onda.Zbogom =D.mWaa=)
Dodatak :P
Ja napravila myspace, pa ak me hoce netko addat
ev link lol :D:D
Pa-paaa
Post je objavljen 12.07.2008. u 17:40 sati.