Zivjela je jednom u snovima sanjara, djevojka...nestvarna...Zivjela je onako kako se i rodila, potpuno sama, slobodna kao ptica...nista je nije sputavalo...Nikada se nije vezivala, nikada za nikoga, prijatelji bez obaveza...ni za nju se nisu nikada vezivali jer su znali da ona uvijek otiđe...Ne nuzno tjelom, al jednostavno ode svojim duhom i ne vraća se iz svjeta snova...Al sada, snovi su joj okrenuli leđa i nalazi se između nekih čudnih svjetova, između mržnje i ljubavi, ne zna sto osjeca...Valjda je doslo vrjeme da se i ona prestane skrivati u drugim svjetovima, dosao je trenutak realnosti i sada to sama prolazi...ne nitko mi ne treba, ja sam ja, ona ista Ivana koja se sama izvlaci iz sranja oko nje i nitko mi ne treba...Ostavi me da patim, mogu ja ovo sve sama....
Sunce je trazilo da se smijem.
Mjesec me molio da suze lijem.
Zemlja me tjerala da sutim.
Nebo je zeljelo da ljubav kudim.
Vjetar mi saptao da zaboravim.
Bura da se oporavim.
Kisa je suzu za mene pustila.
Tama se na mene ljutila.
Rijeka mi stihove pisala.
Gora za mene disala.
Al' samo je zvjezda sutjela,
a ipak osjecala sto i ja.
Da ljubav je tajna Svemira,
za koju znaju samo srca dva.
Post je objavljen 11.07.2008. u 22:12 sati.