Nekad imam osjećaj da moji frendovi i ja govorimo različitim jezicima.Ono, svi se razgovaramo, a nitko ništa ne kuži. Ko graditelji one kule (s biblijom si nisam baš na ti pa neznam točno kako se zvala). a to se obično dogodi kad započnemo s temomo ljubavi. evo, pada mi na pamet milijun riječi: zaljubljenost, zatreskanost, zacopanost, a u tu kategoriju možemo smjestiti i obično sviđanje, brijanje blabla, i naravno korijen cijele priče: ljubav. gomila izraza, a tumačenja istih još više. požalila mi se frendica, veli mi ona: nemam pojma kaj da napravim, dečko mi je nakon dva tjedna napisal sms da me voli, dal je on normalan? velim ja njoj, ma normalan je, samo neke stvari malo drugačije shvaća. uglavnom, što se tiče ove osjetljive teme, vjerujem da svatko ima svoj jedinstveni riječnik. a moj izgleda ovako:
zatreskanost: ovo stanje karaterizira obožavanje dotičnog objekta iz manje ili veće daljine (prijevod: nismo skupa, ali ja bi htjela da budemo), svaki znak pažnje s njegove strane smatra se krucijalnim.
zaljubljenost: za fazu koja slijedi nakon zatreskanosti je tipično povećanje tlaka, crvenilo u obrazima i pojačano znojenje kad ste u blizini dotičnog objekta. obično se javlja u početnom stadiju veze između dvaju promatranih objekata.
ljubav: (hm, i šećer za kraj. sad radim ono kaj su svi pokušavali od prapovijesti. definirati ljubav. ali imam ja svoju definiciju i moram priznati da mi se baš sviđa) ljubav je kad ti je dotična osoba važnija od tebe samog. pojavu ove faze je nemoguće vremenski definirati.
pa evo, uz malo sreće, možda će i moja objašnjenja jedanput ući u rječnik. Hmmm....
Moje srce ispusti bolan krik svaki puta kada neko spomene tvoje ime. Nije uredu. Iz dana u dan samo se ponavljam. Ponavljam svoje glupe laži. Čula sam ih od tebe i naučila na pamet. Male, sićušne laži kojima si mi punio glavu i uljepšavao mi dane. Zar opet?? Tražim sreću u krivima. Sigurna sam da netko dobar i pošten, netko kome je stalo do mene stoji u mojoj blizini, a da ja i ne marim. Divota. Opet krivim samu sebe. Znaš zašto?? Zato jer sam ti ponovno povjerovala. Zato jer sam zbog tebe ponovno plakala. Svašta sam ja u stanju učiniti zbog tebe. Slobodno me pogledaš u oči i kažeš mi da ti nije stalo. Zahvalit ću ti. Bit ćeš iskren po prvi puta otkada te poznajem. Znam da očekujem čudo. Lažljivac si i ne možeš si pomoći. Možda da odeš na liječenje??
Uništavaš me. Lagano, ali napreduješ. Sve ti bolje ide. Alkohol kao spas na par sati više nije rješenje, a prije je bio najbolji spas. I onda se dogodi da nisam sigurna kako se zove dečko kojeg sam ljubila cijelu večer. Samo znam da je on bio tu kada mi je trebao netko da me zagrli. Barem sam se na tren osjećala kao da je nekome stalo. Kad već tebi nije. Ljubila sam ga, a zamišljala sam da ljubim tebe. Odveo me na jedno mjesto. Na onu klupicu gdje si mi prvi puta rekao da me voliš. I gdje si mi pustio onu pjesmu koju sad mrzim više od bilo koje druge pjesme. Usporila sam korak kad sam vidjela. Čvrsto sam ga uhvatila za ruku i natjerala se da kročim na to mjesto. Pijana posrćem, ali uspijevam. Ponosim se sama sobom. Šteta što te nije bilo, pa da me vidiš kako zagrljena i sretna nakon dugo vremena šećem s njim kroz grad. Odlazim kući u nadi da ću ga ponovo sresti, mada mu niti ime neznam. Ludost. Nasmijavao me. Zbog toga sam se i u tebe zaljubila.
I onda se dogodi da ustajem iz kreveta jer mi je muka. I povraćam sve što sam mahnito ulijevala u sebe s nadom da ću te zaboraviti. Zavaravala sam samu sebe. Nije mi uspjelo. Samo sam te još više spominjala. I oči su bile pune suza. Vikend je moje vrijeme za još malo samouništenja.
Želim da odeš iz ovoga grada i da se vratiš kada sve ovo u meni umre. Samo idi. Posljednji pozdrav, ništa više ne tražim. Želim disati normalno, a ne gušiti se u dimu cigarete svaki put kad sjedneš za naš stol. Ustaješ brzo. Shvaćaš da te ovdje nitko pretjerano ne želi. Oni su sada na mojoj strani. Nitko osim mene ne želi te tu, ali ja to ne pokazujem. Pozdravljam te na brzinu i vračam se razgovoru. Sam si za to kriv. I njih si uspio razočarati.
Dosta mi je svega. Želim prema tebi osjećati tupo, prazno ništa. Čak te i ne želim mrziti, jer je i mržnja osjećaj. Želim da beznađe u meni ubije svaki osjećaj prema tebi. Želim li previše?? Nikako. Skromnost je moja vrlina, a osjećajnost mana. Pokušaj me shvatiti. Nisam ja kriva što si se zavukao u svaki dio mene.
Osječaj... malo divan, malo usran.
Osječaj je večinom usran, iako mi se događaju samo dobre stvari. Samo zato jer sam ja bila prevarena previše puta i nevjerujem nikom više. Čak donekle i da nekima, pa kad kažem nešto živim u strahu da če se to saznat. Nitko me ne pozna. Čak ni ja samu sebe ne poznam više. I opet ču puknit tako ko i zadnji put.
Ali opet. Neko olakšanje. Možda jer je ovo novi početak. Nova ja. Jer ionako mi se nije sviđala ona stara ja. Ne, nisam uopče baš toliko mrzila staro okruženje. Ali, svejedno, vrijeme je za promjene.
Još se uvijek brinem radi nekih stvari koje su ostale nerješene i vjerojatno se nikad neče riješit. I brinem se zbog ljudi radi kojih sam bezbroj puta ispala glupa. Ne želim zbog njih i dalje ispadat glupa. Iako me više nemogu pravit budalom.
Ali osječaj zna bit i dobar. Iako im još uvijek ne vjerujem. Ovoga puta će trebat malo više.
I samo da znaš.Nisam to očekivala od tebe.Tnx.
I to mi je hvala.Ja sam tebi priznala sve.I kajala sam se.A ti meni tak.Iza leđa.Kao, misliš si, neču saznat.E pa, u krivu si.Ima i poštenih ljudi od kojih saznam istinu..
Mislim stvarno.Od tebe zadnje.
Ah.Nem se uzrujavala....
Da, život je kao šah. Ali ne samo zato jer nam uvijek neki konji smetaju. Kralj kojeg nemoš pojest i svi ostali bez kojih igra nije gotova. Pijun je na dnu; može se pomicati za samo jedno polje i malo toga ovisi o njemu. Naradi se da dođe do vrha da nam vrate vrijednu kraljicu.
Tako je isto i kod nas. Pijun kao čovjek na dnu, neko koga nitko ne pita. Pati radi tuđih grešaka i slavi kad nešto napravi iako često ne dobije zasluge.
Uvijek postoji da ili ne. I u tom da i u ne ima nešto dobro i nešto loše. Nešto što koristi nama i nešto što koristi protivniku. U biti, najčešče bude tako. A mi, pijuni koje nitko ne pita živimo onako kako drugi odluče. Nemamo pravo na ponos i ovisimo o tome što če kraljevi i kraljice reč.
Ovo je uglavnom inspirirano utakmicom protiv Turske, ali i sličnim događajima. Ako več ne znaju na sat onda barem nisu trebali priznat onaj gol u produžecima, koji je bio izvan vremena. Naravno da nitko iz ekipe nije mogo ništa jer su suci iznad njih. I tako po meni najviše radi šoka su se hrvati spakirali i ošli doma. A njih tamo baš briga i za pravdu, ali i za nečiji ponos.
Naučite na sat il nešt.
You will never be strong enough,
You will never be good enough.
I ko po dobrom starom običaju cijelo popodne sam provela na ljuljaČki... i uŽivam...
Neam volje za ovim postom... sam et tak...
Objavila bi slikicu, ali mrsko mi je to... i oČu photoshop...
Dolazim doma i sjedam za kompjuter, a glava boli ko sam vrag. Nisam spavala skoro ništ jer mi određene osobe dugnu tlak u krivo vrijeme, i još me buraz lupao po glavi nekog boticom(imam čvorugu jednu).. ko da mi glava več nije mutavog oblika.
Dolazim doma i sjedam za kompjuter, pišem post za nikoga. Ma, navikla sam na to. Navikla sam da ljude baš briga šta ja pričam. I navikla sam na to da me niko je sluša i ne jebe ni pol posto. Navikli su me na to. Pa ipak sam ja samo malo glupo derište koje nezna pričat i koje nije ni malo zrelo. To su mi rekli Oni. Kao prvo, oni su me radili, a kao drugo, ni ne daju mi da budem zrela. Ma, ionak im je zrela osoba samo ona koja uči i sprema... Yeah, neam pametnijeg posla.
Such a lonely day
And It's mine
The most loneliest day of my life
Dolazim doma i sjedam za kompjuter, pišem post i plače mi se. Ovo niko neće pročitat i baš me briga jer sam navikla da me nitko ne sluša. I tako ja živim sama u svojoj ljutnji i nikog ne briga šta je sa mnom. BRiga je jedino nju, jedino ona gleda šta ja radim i kako ja to radim, jer mora da napravi to isto tako isto. ženska oče moj život. nije da je neznam kaki, al očito ga oče. al nedam ga. nedam jedino što je moje. ma kad sam ja njoj tako kul... ne, nije ulizivanje kad ti neko tak šta kaže, ma jok bona.
Such a lonely day
And it's mine
It's the day I'm glad I survived
Dolazim doma i sjedam za kompjuter, pišem nepatetičan post. e, pa nije mi uspilo. ma ne mojte me žalit. ma ko da će ovo itko i pročitat...
...Ahhh....
Post je objavljen 02.07.2008. u 14:10 sati.