za osam dana je kraj školske godine, koji svaki put s tolikim nestrpljenjem očekujem.......ali ne i ovaj put! nemogu ni zamisliti da odem od svih....da ću otići potpuno sama u zagreb......bez ikoga.......u potpuno novu sredinu.....kao da odem u potpuno novi svijet.....odem u novi grad......bez prijateljica i prijatelja. bit ću izgubljena....što ću napraviti? sama.....samcata u u novom nepoznatom gradu, novom trgu, novoj školi......s novim nepoznatim ljudima, učiteljima....i najgore bez mog najvećeg oslonca u životu.......bez prijateljica!!! kako da se snađem......osjećam se užasno: tuga i strah stopljeni su u potpuno novi osjećaj... ne, to ne može biti istina, ne mogu ja to.... kako je moguće da sada kada se najbolje slažemo i poznajemo odlazimo....odlazimo zauvijek jedni od drugih...i vjerojatno nekoga više nikada u životu nećemo vidjeti, nećemo čuti njihov glas, njihov smijeh i tugu......a toliko smo toga zajedno prošli.....zajedno proživjeli!! ja ne želim.....ne želim sve to napustiti i ostaviti iza sebe kao samo jednu uspomenu.....jednu staru prašnjavu uspomenu! svi će mi faliti.....baš svi......bez iznimaka.......falit će mi naše zajedno provedeno vrijeme.......sve one gluposti i glupe izjave........falit će mi svi trenuci smjeha, sreće, veselja, radosti......čak i tužni trenuci i svađe.......jer što god smo prošli.....bez obzira bilo to lijepo ili ne........prošli smo zajedno.......bili smo najbolji razred na svijetu.......bez obzia što drugi kažu... i znam da ne mogu bez njih...
Post je objavljen 12.06.2008. u 20:21 sati.