Bilo je to dana 25.3.1996. godine, ponedjeljak. U jutarnjim satima otišao u crkvu, bio je blagdan Blagovijesti. Nakon mise, uslijedilo je ugodno učenje u prirodi u blizini crkve. Šetao sam lagano po travi, a na obližnju klupicu smjestila se zgodna plava djevojka koju sam zamijetio još u crkvi. Izvadila je neku knjigu iz školske torbe, očito je i ona učila. Odmah sam donio odluku- prići joj. Ipak, nisam htio prekidati ponavljanje, pa sam odgodio za par minuta svoju spomenutu odluku. I dok sam čekao da u svojim mislima poput vrpce prevrtim naučeno, čak se i neki pas odvažio prići onoj djevojci no ona nije previše obraćala pažnju na njega. Kad sam ponovio zamišljeno, okrenuo se i ugledao...praznu klupicu (!). Dakle, djevojka je otišla. Sve ovo me potaklo da razmišljam o propuštenim prilikama i što bi bilo da sam joj prišao tj. kako bi djevojka reagirala, a od tog dana sam učestalije počeo razmišljati o učestalijem prilaženju djevojkama.
Ipak, ja sam iz onog predmeta kojeg sam učio tj. ponavljao gradivo dobio 5!
Tog dana prikazivao se i film "Vremeplov" i o tom filmu kojeg sam još ranije gledao razmišljao sam tog dana tj. o fantastici putovanja vremenom.
Post je objavljen 31.05.2008. u 12:02 sati.