Dan za danom,
sjena me prati,
sjena mojeg spokoja,
koju prati i suza pokoja.
Svake noci prije spavanja,
ta sjena me podsjeca,
na ono sto smo mogli biti mi,
ali smo zabrljali.
Mogli smo biti jedno,
zajedno zauvijek,
no ti si odabrala suprotno,
ono najgore.
Mogla si mi biti sjena,
pratiti me u stopu,
cuvao bih te,
kao zjenicu u oku,
Nosio bih te na rukama,
stitio te od boli,
primao udarce za tebe,
glumio neprobojne bedeme.
Sve je to samo proslost.
ostala je samo sjena,
koja polako zalazi kako je i dosla,
sa suncem i tvojim pogledom.
Post je objavljen 28.05.2008. u 17:45 sati.