I u današnje vrijeme, a i u prošlosti ljudi su cijenili iskrenost. Naravno, bilo je, a ima i danas ljudi koji ju ne cijene. Iskrenost je oduvijek bila lijepa na svoj način, ali ponekad može poprimiti sasvim drugačiji oblik. I tada može jako zaboljeti, može čak i upropastiti čovjeka.
Život zna biti jako težak i živjeti je jako teško. Naravno, ako živimo u laži, život nam neće biti nimalo lijep. Zapravo, bit će užasan, ali nekim ljudima takav život koristi. Danas se istina jako malo cijeni, a iskrenost još manje. U nekim situacijama iskrenost može uništiti ono što su neki cijelog života stvarali od laži, sve može nestati zbog nekoliko iskrenih riječi. Ljudi će oprostiti sve-i laž i prijevaru i nepravdu, ali iskrenost rijetko praštaju. Zbog čega je to tako, ne zna se jer je svaki čovjek na svijetu od onoga drugoga različit i svaki čovjek je zapravo sasvim sam. Zbog toga neke naše odluke i nisu uvijek tako dobre i mogu naštetiti i nama i drugima iako mislimo da će posljedice tih odluka biti dobre. Već sam neke stvari shvatila. Ne treba živjeti u laži i zabludi jer će prije ili kasnije istina izaći na vidjelo. Ja cijenim iskrenost i oprostila bih sve osim laži, dok kod većine ljudi nije tako. Iza sebe sam ostavila puno «prijatelja» i to samo zato jer su mi lagali, nisu bili iskreni prema meni. To su posljedice kada laži preuzmu sve ono što bi istina i iskrenost trebale sadržavati.
Znam da su ljudi oduvijek bili i bit će takvi, nepošteni, neiskreni i pokvareni. Bit će i onih koji to neće biti. Mislim da nikada neću shvatiti zašto ljudi toliko mrze iskrenost, a vole laž. Zašto drugi moraju patiti zbog toga? Zašto jednostavno ne bismo izbrisali laž iz naših života? Ta pitanja nikad neće dobiti odgovor i svi razlozi nepraštanja drugima zbog iskrenosti zauvijek će ostati jedna velika tajna….
Post je objavljen 27.05.2008. u 20:39 sati.